Kao i uvijek ...kad mi onako šapneš...da ćeš doći...u grudima mi zastane dah...

Sklopim oči...a u kutu mojih usana ...davno zaboravljen osmjeh...pozdravi moju...dušu...

 I tad ...u središtu...u onoj dubini moje unutrašnjosti...u tom trenutku...proradi ...neopisivi vulkan... želja...

Bezbroj malenih sličica ...sličica na kojima te konačno grlim...na kojima te...nakon dugo vremena opet ljubim...preplave moje...misli...

I iz nekog...meni još neobjašnjivog razloga...zadrhti...čitavo moje tijelo...

Neopisiva toplina zagrije moje lice... pa sama sebi u ogledalu...izgledam smiješno...jer odavno već...nisam djevojčica kojoj se obrazi zarumene...na samu spomen...onoga ...tko joj je pri srcu....

I znam...da i ti...u tom trenutku imaš osmjeh na usnama...jer...iako ne vidiš ovo rumenilo na mom licu ...dobro me poznaš ...i znaš da ne mogu...sakriti ni jedan svoj osjećaj...

 

I ...nakon svih tih probuđenih osjetila...nakon što zadovoljna završim razgovor s tobom...već unaprijed znam da će ...moj ormar...opet nastradati...

Bezbroj isprobanih kombinacija...pregledanih ispred ogledala...tražim ono u ćemu ću ti izgledati...lijepo...

Podižem...pa opet spuštam kosu...nabacujem ruž na usne...i pripremam svoje tijelo...da bi tvoje ruke...osjetile istu onu ugodu...kao i ja...kad me budu...dotakle...

A na ona posebna mjesta ...mjesta koja najviše voliš ljubiti na meni ...stavljam još koju kap parfema...više...

 

                 

 

A onda...zvuk telefona...na kojem piše tvoje ime...zaustavi moje disanje...i ...unutar...u onom središtu...gdje osjetih onaj vulkan...sada...osjetih...neku bol...

Javljam se...sad još više drhtavih ruku...i čujem ono tvoje...»Dobro večer «...i znam...znam...u glasu ti čujem da će...još jedan naš susret biti...odgođen...

Ne mogu ispustiti glas...i reći ti...» U redu je «...jer neka težina pritisnula mi je grudi...a riječi su se zaustavile na pola puta...pa ne mogu...vani...

Ostale su negdje...u grlu...

Guši me...i boli...jer osjećam i tvoju tugu zbog ...još jedne od mnogih prepreka što su se našle i spriječile da...imamo jedno drugo...

I znam da prstima razmazujem šminku...po svom licu...al...nije me briga što svi vide moju...bol...

Jer...ovaj umor što osjetih u svom tijelu...i ovu prazninu što u tom trenutku zarobi moju dušu...ne mogu sakriti...

Jer...samo sam htjela ...leći pored tebe...osjetiti tvoju bizinu i...obavijena tvojim tijelom...čuti tvoje disanje ...čuti svoje ime...u tvom šapatu...

Samo to ...

 

               

I sad...s razasutim stvarima po svom krevetu...još jednom pospremam sve ono što sam htjela da tvoje ruke skinu s mene...

I sad...još jednom...umirujem ovo svoje tijelo...što je potpuno spremno bilo ...za svaki tvoj dodir...

I sad ...još jednom...pisanjem pokušavam...umanjiti ovu...bol...

 

...bezuspješno...