Vjetar je danas ,svirao njihovu pjesmu…
Slušala je njegove note i promatrala ples grančica,kako se uvijaju ,oko svoga stabla.…
U zraku se osjećao ,onaj neodoljivi parfem jeseni…parfem koji ju je sjećao na njegov prvi dodir,na prvi ples njihovih tijela…
I …kao da je bilo jučer...
On ,neodoljiv…poput slatkog,jesenskog ,zrelog,voća,a ona…još uvijek zanesena lepršavošću ljeta,željna…upravo tog , slatkog okusa …
Sve je govorilo …bit će njegova…
I …bila je…
Uhvatio je njenu lepršavu haljinu,privio njeno tijelo uz svoje …a ona se ,bez ijednog suvišnog pokreta…uvila oko njega,kao grana oko svoga stabla…
Razmjenjivali su poljupce … i… sve je mirisalo na …ljepotu…
I …kao da je bilo jučer…
A jesen je,evo, opet pred vratima...
I ništa se nije promijenilo…
On je još uvijek opija ,svojim neodoljivim mirisom,a ona… i u snu…i kad nije pored nje…osjeća, samo njegov dodir,osjeća …samo njegove ruke…
I …kao da je bilo jučer…
irida
bglavac
