HRVATI I NJIHOV JEZIK

Ja ne bih htio previše diskutirati oko pitanja hrvatskoga jezika.Isto tako ne  bih previše ulazio u autentičnost posljednje knjige pokojnoga  Vanje Sutlića  pod imenom Uvod u povijesno mišljenje koja je objavljena 1994 godine  u redakciji Branka Despota. Htio bih se samo osvrnuti na stranicu 116-117 na kojoj stoji zapisano   da je naš hrvatski jezik doduše  po svojem kvalitetu pogodan za filozofsko mišljenje  ali da mi nemamo izgrađenu  filozofsku terminologiju odnosno nazivlje  neophodno za misaoni izraz. ''Razlog tome je što nismo imali i nemamo u pravom smislu te riječi  svoju nacionalnu filozofiju  ( pri čemu je naravno sam nacionalni osjećaj potreban, ali ne i dovoljan za formiranje nacionalne misli)....Utoliko nam u sklopu zadaća misli predstoji takvo kazivanje  koje će bar jedno vrijeme  morati nailaziti  na zatvorene uši  te ćemo kazivajući  za one koji su navikli  na običajni i uobičajeni govor na vlastitome jeziku govoriti tako daleko i tuđe kao da smo stranci. Ali to je jedini put da imamo tj da zadobijemo svoje mišljenje. Do tog vremena  mislit ćemo grčki ili latinski ili njemački itd.''

Nesumniva je dubioza  ovih misli koje su se pripisale pokojnome Sutliću ali i bez obzira na njenu tobožnju učenost  valja nam iskazati istinu da se hrvatska filozofija izlaže sustavno i na različitim jezicima pa pored ostaloga i na materinjem  hrvatskom već  tisuću godina i to od Hermana Dalmatinca u 11 stoljeću do danas gdje smo svjetskoj kulturi prinijeli i svoj krvni filozofijski izažetak. Stoga se čini apsurdnom tvrdnja da  je riječ o jeziku koji nije uspio izgraditi svoju filozofsku terminologiju koja dakako nije dostatna za dubinu i širinu mišljenja kojim Despot  valjda vlada i kojim je obilovao u svojih petnaestak knjiga  pa nam je stoga preostalo da se zadovoljimo onim  što imamo a što se u 20 stoljeću na primjer izlagalo kod  Matoša, Krleže, Ujevića, Marinkovića, Sutlića da  navedem samo  nekolicinu pisaca. Jer u Hrvata ako se išta radilo onda je to da se filozofiralo pa nije stoga čuditi da je u ovome stoljeću Hrvatska dala preko desetak svjetskih filozofskih imena koji  su u rangu najplemenitije  filozofije u Europi  i od koje su stranci  imali što naučiti posve suprotno uobičajenim mišljenjima da smo mi bili ti koji smo  učili od stranaca . Isto je u pogledu znanosti gdje se znanstvena problematika izlagala na materinjem hrvatskom jeziku pa nije onda čudno da smo svjetskoj kulturi prinijeli možda nekih tridesetak svjetskih  znanstvenih imena koji su predstavljali kamene međaše    moderne znanosti i filozofije i to dakako najvećim dijelom na svojem materinjem jeziku ili uz pretpostavku poznavanja materinjega jezika. I konačno ja bih rekao da  je Kozmologija zlatnoga prstena ili takozvana Rex Kovač  teorija  koja je originalno izložena u  7svezaka  a koja ovih dana doživljava svoje drugo skraćeno izdanje najbolji  odgovor na   prijeporno pitanje o adekvatnosti filozofske i znanstvene terminologije  hrvatskoga jezika  jer je ova kozmologija čitava  izgrađena  na hrvatskome jeziku i hrvatskoj filozofskoj terminologiji pa nam se    čini da u našemu znanstvenome ili filozofskome poslu nije potrebno da se  previše oslanjamo na takve jezičke univerzume kakvi su oni  njemački  ili talijanski na primjer mada je sasvim točno da se u svome znanstvenome ili filozofskome poslu  također služimo i stranom literaturom  pored  svih ostalih i  engleskom i  ruskom.  Ali to je stvar educiranosti i  osobne kulture istraživača, to nije stvar nekoga posebnoga talenta i nekoga posebnoga duha kojega vode više spoznaje. To je stvar naše volje da  svijetom filozofije i svijetom suvremene znanosti  budemo vođeni vlastitom preokupacijama i interesima , našim vlastitim idejama  koje mogu biti korektiv suvremene  filozofije  a ne da je to osobina nekolicine  izabranih  koji uobražavaju da su  neke posebne  svjetske individue  nedodirljive od  meteža  primitivne Slavenske mase  koje vode  prvenstvo  u odnosu na  neiživljenu  hrvatsku stoku '' sitnoga zuba'' kako bi to naš  Franjo rekao. Daleko od toga!!! Prema tome  apsurdna je tvrdnja da je potrebna nekakova izgradnja  novoga   filozofskoga jezika  posebno kod  filozofa i mislilaca koji su na putu drugačijega, nemetafizičkoga kazivanja jer nam se čini da je to jedan skliski  glineni put na kojega je napadala krupna kiša pa je moguće  da se okliznemo i padnemo srmoglavce ...jer je još u okvirima tradicionalne metafizike ostalo  previše posla da bismo to mogli žrtvovati u ime nekoga novoga filozofiranja  koje nas stavlja u pitanje baš tamo gdje bi istina i život  bili  elementi naše zavičajne naseljenosti.

Zlatan Gavrilović Kovač