...Da li je to ljubav?...
...Da li je to potreba?...
…Ili je to nešto treće?...
Sreli su se u hodniku neke staze što je vodila, za nju , u nepoznatom smjeru…Ona je bila …moglo bi se reći …neshvaćeno radoznala…a on siguran u svaki svoj korak…siguran gdje ta staza vodi …skoro pa siguran i gdje sav taj put završava..
…No,ona je ipak uz sav strah od nepoznatog krenula korak po korak tim putem…I iako nije znala gdje je ti koraci mogu odvesti , ipak je jedno znala…Znala je … da je to sklizak teren…Znala je ona da će na tom putu poskliznuti i da će …čim se prvi put nađe u njegovim rukama,koje su je pridržale ,zavoljeti tu čudnovato, opasno, lijepu stazu…
…I zavoljela ju je…Jer on ju je pridržao,nježnošću obgrlio i pružio ruku da zajedno pođu dalje…Nije je više bilo strah…Tlo je i dalje bilo nesigurno ali uz njegovo rame..u njegovom naručju ..ona je bila sigurna…
…Zavoljela je tu stazu…uživala je šetati po njoj …
…Ponekad bi se namjerno poskliznula, samo da bi osjetila njegove ruke…i onda bi s osmjehom ljubila njegovo lice ,a on bi je tada još dugo, dugo držao u rukama…
…Da li je to ljubav?...
…A kad bi se ,slučajno…sasvim slučajno ,zbog nekih neodgodivih stvari morala odvojiti od njega…tada ne bih imala zraka…I svaki trenutak odvojenosti ju je sve više i više gušio…
…Da li je to potreba?...
…I sad ,dok oni još uvijek šeću tom stazom…za koju nitko ne zna gdje vodi…gdje je kraj i ima li ga uopće…Sad još uvijek,nakon dosta učinjenih koraka …ona sve više voli tu nepoznato,opasno,lijepu stazu…Ona živi za one trenutke kad njegovo srce čuje pored svoga…Ona je potpuna, samo onda kad je njegova ruka u njenoj i kad bez straha to sklisko tlo ispod njih, zbog njegove blizine, osjeti potpuno sigurnim za njene korake…
…Da li je to nešto treće?...
…Što bilo da bilo…neka taj put potraje…jer… ma koliko ta staza bila opasna i skliska…ona se ipak nalazi u hodniku ljubavi…
…A njenu potrebu za ljubavlju…on je još onda, kad ju je prvi put pridržao ,utažio i ponudio joj sigurno vodstvo kroz taj magični i nikad dokraja otkriven hodnik ljubavi…