U čovjeku anima candida, čista duša živi, u njemu se krije još neotkriven anđeosko- vilinski svijet u kojem se samo vrline množe, carstvo bez taštine, zavisti, zlobe, ljutnje, bjesa, boli i straha. Kraljevstvo u kojem ljubav iz osjećajne lože nad srcem bdije, perivoj u kojem život niče iz Venerinog praha, nebeska ptica u kojoj su sjedinjene sve ptice svijeta, bezvremenost iznjedrena iz svjetlosnog daha.
U čovjeku anđeoskim dahom šapuće lahor mira,
o vremenu davnom što tišinom huji,
o titrajima svjetla iz srčanog vira,
o nemiru koji tijelom struji.
U čovjeku blješti život snagom sunčeva sjaja,
svemir iznjedren iz božanskog daha,
nebo puno cvijetova željenog raja,
arhipelag sreće u ljusci oraha.
Kad misaona oluja uzdigne spoznajna jedra
u čovjekovoj duši zatreperi nešto novo,
iz srca se žudnja pretače u njedra,
u otvoren um u saznanja slovo.
Mnogi ljudi, njine duše i njihovi životi,
iz pepela zaborava rađaju nove sne,
uzlijeću kao ptice u punoj ljepoti,
i zrncem sreće ostvaruju sve.
bglavac
edin.kecanovic
