U čovjeku anima candida, čista duša živi, u njemu se krije još neotkriven anđeosko- vilinski svijet u kojem se samo vrline množe, carstvo bez taštine, zavisti, zlobe, ljutnje, bjesa, boli i straha. Kraljevstvo u kojem ljubav iz osjećajne lože nad srcem  bdije, perivoj u kojem život niče iz Venerinog praha, nebeska ptica u kojoj su sjedinjene sve ptice svijeta, bezvremenost iznjedrena iz svjetlosnog daha.

 

 

U čovjeku anđeoskim dahom šapuće lahor mira,

o vremenu davnom što tišinom huji,

o titrajima svjetla iz srčanog vira,

o nemiru koji tijelom struji.

 

U čovjeku blješti život snagom sunčeva sjaja,

svemir iznjedren iz božanskog daha, 

nebo puno cvijetova željenog raja,

arhipelag sreće u ljusci oraha.

 

Kad misaona oluja uzdigne spoznajna jedra

u čovjekovoj duši zatreperi nešto novo,

iz srca se žudnja pretače u njedra,

u otvoren um u saznanja slovo.

 

Mnogi ljudi, njine duše i njihovi životi,

iz pepela zaborava rađaju nove sne,

uzlijeću kao ptice u punoj ljepoti,

i zrncem sreće ostvaruju sve.

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com