S neba je u moj trenutak

sletjela silueta sreće 
sa bijelim pticama na dlanu.
Anđeosko prabiće

se spustilo na uzglavlje

i vratilo mi sjećanje
na vrijeme
prije ovozemaljskog vremena.
 
Začuh tonove simfonije univerzuma

i osjetih buđenje u ljubičastom snu.
Ti si izronio iz drevnih oceana,

šaputao si poeziju suza,

gledao si očima boje sna

i moje slabosti pretvorio

u bijele golubice koje slijeću
 
na Elizejske poljane tvoje duše.

Sa dna srca si otrgnuo cvjetove boli

i bacio ih u bezdan vremena.

Dodirima svojim si oplodio žitnicu sna

i život pretvorio u zagrljaj stvarnosti i iluzija,

 u ples svjetlosti i sjena,
igru dana i noći.

U dubini tvog pogleda se utapljam
u kapljicama meda i mlijeka

i sa kože ispirem ostatke nepostojanja,

čistim dušu od sumnji i nepovjerenja,

hranim srce ljepotom tvoga bića.

Osjetih otvaranje pupoljaka novih ruža,

naslutih miomirise dolazećeg ljeta
u kojem će se zrcaliti ono naše davno,

uvijek prisutno utapljanje

u zvucima morskih orgulja.

Sa tvojih dlanova se još uvijek šire

strune vječnosti i omataju me

u tajanstvenim nemirom tvoje blizine.

U toj nevidljivoj mreži sretnog trenutka

se skriva sirena

koja nam ucrtava put ka Atlantidi,

zemlji u kojoj vjekuje mir, spokoj i ljubav.

 

Zavladao si sanjanom utopijom

i ona u tvom zagrljaju prestaje biti utopija,

ona je odraz u tvojim očima,

zrcaljenje sreće u dubini tvoga pogleda.
Svaki treptaj boje sna postaje

prepoznatljivost tvoje duše,

znak trajanja

u vječno željenoj zemlji čudesa.

Sa tvojih usana kaplju riječi kao medovina,

pretaču se kao eliksir u dubinu duše

i liječe sve tuge, strahove i boli.

http://umijece-vremena.blogspot.com