Naziv hermeneutika je proizašao iz grčke riječi hermeneutes što u doslovnom prijevodu znači tumač. Hermeneutika, nam ne tumači još nepoznato, nego nas poziva na samostalno razmišljanje i misaono sudjelovanje u tumačenju i osobnoj interpretaciji tog nama još nepoznatog. Umijeće tumačenja i razmišljanja je beskonačni proces koji se odvija u nama samima i ne smije se zaustaviti na jednom konačnom riješenju. Razumjeti nešto još uvijek ne znači da proces razmišljanja prestaje, jer univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama je u vječnom pokretu, vječnom treperenju i slično velikom svemiru on se isto iz trenutka u trenutak širi. Umijećem razmišljanja, mi otkrivamo uvijek nove tajne u pokušavami si ih protumačiti, razumjeti ih sami sebi odgovoriti na pitanje što je to univerzum misaono- osjetilno osjećajnog u nama.

 

Umijećem tumačenja ostvarujemo i umjeće razumjevanja i osobne interpretacije nečeg novog, neke nove ideje, novonastajuće teorije, novodokazanih zakona. 

Umijećem razmišljanja mi misaono poniremo u sebe samoga, spoznajemo sebe samoga u svijetu u kojem živimo. Hermeneutika nas uvodi u

samospoznaju,

samoosjećajnosti,

samoosjetilnost, 

samorazumjevanje,

samoodgovornost,

samokritiku i

omogućava nam samosnalaženje u svakodnevici. 

Umijeće tumačenja svoju karakterističnu oštrinu dobiva u trenutku kada smo uspjeli izgraditi misaoni most između pitanja i odgovora. Znanost nam, da bi se razvijala, nudi mogućnosti njenog intepretiranja razvijajući i teorije za to.

Tako je nastala opća teorija interpretacije, kojom učimo principe razlaganja, dakle, analize problema ili teme, a nova teorija umreženog razmišljanja nas navodi na sintezu do sad naučenog s onim što još trebamo naučiti. Osnova tih teorija, je misao kao takva, misao o nečemu, pa na koncu i misao o sebi samome.

 

 

 

Hermeneutika novog vremena, nam ucrtava put za osobnu interpretaciju novih zakona o biti energije i materije, dakle, interpretaciju nečega transcendentalnog, nečega izvan našeg iskustva. Uči nas kako osjetiti razliku između pojma EGO i pojma EGOIZAM, otvra nam put razumjevanja da je EGO jecaj naše nutranje tišine, a EGOIZAM slika sobnosti. 

Da bi uopće došlo do procesa razumjevanja, potrebno je međuljudsko komuniciranje i vječna izmjena znanja, elementarni oblici razumjevanja, nešto kao slova, koja zajedno oblikuju riječi koje se onda slažu u smislenu i razumljivu rečenicu kojom se potvrđuje, iz tog konstruktivnog dijaloga proizašla, stara istina i sjedinjuje sa novom.

 

 

Portal Magicus bi mogao biti hram vječitog učenja. To možemo ostvariti osmišljavanjem procesa međusobnog razumjevanja, koje počinje u trenutku nastajanja novih ideja i razlika u mišljenju i iskustvu.

Znanost je nastajala na osnovu trijeznog i objektivnog ljudskog razmišljanja, međusobnog razumjevanja, pojedinačnog interpretiranja i zajedničkog zaključivanja.

Tako je u znanosti nastao tetravalentni kod, kao osnova metode za nastajanje pravog razumjevanja:

 

Neću i nemogu prihvatiti nešto što mi nije potpuno jasno!

Poteškoće koje želim savladati moram prvo raščlaniti!

Sredit ću svoje razmišljanje, koristeći već naučeno, po kategorijama i krenuti s najjednostavnijom, a onda povezivati s novonastalim mislima!

Tek gotove i obrađene činjenice mogu biti ponuđene drugima!

 

S tako nastalom znanošću se danas odlazi na putovanja svemirom, otkrivaju genetske tajne, osmišljava nova tehnologija, stvaraju uvijek njeni novi produkti, zahvaljujući tom razvoju mi danas sjedimo za računalom i komuniciramo, zahvaljujući uvijek novim dostignućima znanosti mi sve brže i lakše putujemo internetom, zahvaljujući umijeću tumačenja i razmišljana nekih UMOVA je rođen i portal MAGICUS. 

 

Novi milenijum nam je otvorio vrata novih mogućnosti, spoznavši SNAGU LJUSKOG UMA kao jedinke, koja samu sebe stvara i obnavlja vječnim i neprekidnim umijećem tumačenja i razmišljanja. Misaona snaga, mudrost na izvoru je uvjet razumjevanja i interpretacije novonastajućih teorija u znanosti. Mudrost je kao fenomen teško objasniti i opisati, ali ako krenemo od filozofije koja u svome imenu već nosi mudrost, a onda još i ljubav prema njoj, tada nam postaje jasno da je u mudrosti sakrivena težnja za vječnim traženjem i otkrivanjem novih istina.

Čovjek je neusporediv unikat, a univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njemu nepoznanica za svakoga drugog osim za njega sama.

Zar to nije izazov za svakoga da razvija svoju mudrost spoznavajući mudrost na izvoru i da je umijećem razmišljanja, tumačenja, razumjevanja i interpretacije  razvija dalje.

To je poziv na napuštanje svakodnevnog načina razmišljanja i ulazak u novi kreativni svijet misaono- osjećajnih slika o sebi samome i svom postojanju u ovom čudesnom svijetu punom još nedovoljno protumačenih zakona.

No to nije ona davna Deskartesova rečenica "Mislim, dakle postojim", to mora biti sjedinjenje misli i osjećaja u konačnu samospoznaju.

Problem i kritika praktičnog uma postoji od uvijek. Svedemo li misao samo na praktično ponavljanje ustaljenih formi, bez osobnog eksperimentiranja, ona gubi svoje osnovno značenje.  

Mislim, dakle postojim, a postojim znači živim. Život je vječno titranje bioenergije, prelaženje jednog njenog oblika u drugi, stalno gibanje, pokret.  

Misao, osnovna energija univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u nama, se mora razvijati i oblikovati njenim daljnjim kreativnim razvojem. Ona onda sama traži više, traži mudrost u odluci, povezuje se sa osjećajem koji oblikuje emociju kao njen vidljivi oblik. Čovjek koji razmišlja, postaje mudrac na vratima svijeta, mudrac život, mudrac koji slijedi svoju istinu i sluša i prihvaća tuđe, da bi ih u konačnici sjedinio u neku novu istinu, vredniju istinu.

 

 

Hermeneutika je stara filozofska disciplina koja je preživjela stoljeća i uvijek iznova u svim vremenskim epohama dobivala potvrdu svog postojanja. Interpretacija, razlaganje, prevođenje ili jednostavno tumačenje i razumjevanje se i danas kriju u korijenu te riječi. Ona je bile osnova razvoja jezika koji se kroz stoljeća razvijao da bi međusobno razumjevanje bilo lakše. No one nisu više samo metode znanosti, one su prije svega postale osnovno prirodno ljudsko svojstvo. 

 

Da se novoizrastajuće teorije nisu tumačile, razumjevale i pretvarale u djela mi danas ne bi mogli uživati u ljubavi, znanju i vjerovanju koje se širi ovim čudesnim portalom, MAGICUS.

 

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol Zagreb, 2006.

poglavlje "Hermeneutika" str, 23.

 

http://umijece-pokreta.blogspot.com