MOJA SUSJEDA /haibun/
----------------------
----------------------
Možda u malo drugaćijem ozračju od onog uobićajene svakodnevnice i prilika, moja susjeda Sanja, to veće malo pripita i dobro raspoložena, prvo je stavila ruku na moje rame, potom sjela na stolicu nasuprot fotelje na kojoj sam ja sjedio. Digla se sa stolice,uz obrazloženje: Sad ću ja!?... - Otišla do kupatila i zadržala se jedno pet minuta.
Za to vrijeme ja sam priredio stol: donio piće, zapalio mirišljavi štapić i svijeću, učinio atmosferu u sobi intimnijom...
Sanja je ušla u sobu i radosno uskliknula: - Kako si znao da nam baš to treba!? Ja sam za konjak! Utoći ona sebi i meni piće u čaše na stolu. Podigao sam se, primio čašu i zavalio natrag u fotelju.
Sjela je na stolicu i počela prićati o Draganu. Primila se ljevom rukom za koljeno povukla suknju naviše, širi noge, i desnom rukom počela tumačiti uz povike kako je Dragan hoće napastovati!? Ispod suknje ugledao sam trokutić, Sanja je bila bez gačica!? Zagledan u njene ljepe noge i sadržaj koji mi se ukazao, primio sam čašu i zabezeknuto upitao: Kaj je to moguće!? - Kaj ne kužiš!? On me bu pofukal!? - reče Sanja i pritom okrenuvši se prema stolu, desnom rukom povuće suknju, raširi noge i bolje otkri donji dio bez gačica...
Zabezeknuto sam buljio u sadržaj između nogu i gotovo zagrcnuo ispijući gutljaj konjaka, ne trepnuvši samo ućutio i zavalio se natrag u fotelju, - fokusirajuci pogled direktno među noge.
Sanja primi čašu i prekri natrag suknjom koljena, uz osmijeh, kao da se ništa nije dogodilo. Zatim se podiže, primi me za ruku i poljubi u obraz, ko balavca!? Kucnuli smo čašama i reće mi: - Poševi me!?
Ispili smo do dna, ona se okrenu, uze torbicu sa stola i ode van iz sobe...
Trokutić
i Pitagorin poučak -
među nogama.
i Pitagorin poučak -
među nogama.
U Rijeci,
26.05.2010. godina Borivoj Bukva