Na naslovnici 47. broja Naše Gospe je slika Gospe od Pelina. Naslikao ju je temperom na drvu (62,5 x 42,5 cm) dubrovački slikar u drugoj polovini XV. stoljeća, vjerojatno Stjepan Zornelić 1467.

Zlatnocrvena Gospa, odjevena u bogati cvjetni plašt, lagano nagnute glave, drži Sina koji živo razgovara s Majkom. Isus gleda Marijino lice, držeći se lijevom rukom za njezinu odjeću. Iznad Gospine glave raspoređeno je sedam zlatnih zvijezda. Remek-djelo je rad vrsnoga lokalnog umjetnika iz sredine hrvatskoga quattrocenta. Na slici prevladava tamnocrvena i zlatna boja. Po stilskim osobinama pripada dubrovačkoj gotičkoj školi još u romaničkoj tradiciji, ali kroči u razdoblje rane renesanse.

Peline su sjeveroistočni predjel Dubrovnika unutar Zidina, sjeverno od Prijekoga, gdje se nekad štavila koža. Tamo postoji crkvica Sv. Jakova na Pelinama u kojoj je do prije nekoliko desetljeća stajala ova slika dok nije premještena u Riznicu Katedrale pa u Biskupsku pinakoteku pa u Biskupijsku čuvaonicu.

Vojislav Đurić (1925.-1996.), oslanjajući se na stilsku raščlambu, pripisao je 1963. ovu Gospu Stjepanu Zorneliću, uglednom i plodnom slikaru koji je djelovao u Dubrovniku od 1447. do 1497., oslanjajući se i na arhivske podatke koji govore da je 1470.-1473. surađivao s Lovrom Dobričevićem i još nekim dubrovačkim renesansnim slikarima. Stjepan Zornelić bio je sin slikara Ivana Ugrinovića, a obiteljsku tradiciju slikanja nastavili su njegovi sinovi Nikola i Matko. Na Gospi iz crkve Sv. Jakova na Pelinama doista se opažaju ne samo Ugrinovićeve (glava Majke i Djeteta) nego i Dobričevićeve stilske oznake (Gospina ruka, oštri kontrasti svijetlog i tamnog, kolorit i snažno dekorativno sudjelovanje). Grgo Gamulin (1910.-1997.) hipotetički je 1971. prihvatio Đurićev prijedlog.

Na slici su očuvani elementi slikarstva Ivana Ugrinovića miješani s načinom rada i s određenim detaljima koje je rado upotrebljavao Lovro Dobričević. Kristova glava zadržala je u potpunosti onaj tip dječje fizionomije kakvu je naslikao Dživan na središnjoj slici poliptiha s Koločepa. Određena razvijenost obrade Kristove glave govori samo za nešto kasnije vrijeme od Dživanova rada. Gospina lijeva ruka, kojom pridržava Isusa na krilu, naslikana je na način i ima oblik kakav je stvorio Lovro na Gospinoj slici glavnog oltara crkve na Dančama. Slikar Gospe s Pelina koristio je i Lovrove pouke i način oblikovanja likova. Plastična obrada u kojoj se osobito pazi na raspored oblih i ravnih površina i na njihovo suprotstavljanje, postupnost u prijelazima iz svjetlosti u sjenu, kao i oštro suprotstavljanje određenih osvijetljenih i nekih osjenjenih površina, gdje je istaknuta uloga ruba, sve su to elementi koje je upotrebljavao Dobričević kao i slikar Pelinske Gospe, samo ovaj posljednji još izrazitije. Upotreba okera u obradi inkarnata, sivila u sjenkama i rumenila na licima još više ga približava slikarstvu kasnijeg razdoblja Lovra Dobričevića. Finoća kolorita i izvanredni odnosi crvenoga, zlata i crnoga na širokim i dekorativnim površinama odjeće spadaju u najljepše odlike slikara Gospe s Isusom iz crkve na Pelinama. To slikarstvo, u komu ima mnogo geometrijskog i kubiciranja u obradi likova, onoga što mu daje plastičnu čvrstoću i sklad, pripadalo je svakako meštru zastupniku prijelaznog umjetničkog shvaćanja u komu je bilo još ponegdje trečentskog, ali koje se već sasvim približilo renesansi. Najradije mislimo, s obzirom na podatke iz izvora, da je u pitanju slikarstvo Stjepana Zornelića.

Moguće je da je ova slika bila prenesena iz neke druge crkve u crkvu Sv. Jakova na Pelinama jer je smještena u sredinu jednoga kasnije napravljena poliptiha. Zornelić je 1467. tkalačkom cehu, čije se središte tada nalazilo u crkvi Sv. Vida na Pelinama (kapelica na Prijekome, na vrhu Zamanjine ulice), napravio oltarni poliptih s deset likova i predelom. Možda je Gospa od Pelina središnja slika toga poliptiha jer tako treba datirati i sliku Gospe s Isusom iz Sv. Jakova na Pelinama.

Stjepan Zornelić obvezao se 4. veljače 1467. Bratstvu tkalaca sv. Vida da će za oltar crkve Sv. Vida unutar zidina, na Pelinama, napraviti sliku na drvu, široku metar i pol, a visoku dva metra (3x4 lakta) s pet svetačkih likova od glave do stopala i s još pet do pasa u gornjem redu, te predelom u donjem redu, sve do Uskrsa te godine (7. travnja), za 15 zlatnih dukata, od čega je pet odmah primio kao predujam. Pet tjedana kasnije, 10. ožujka 1467., Stjepan je primio od Bratstva sv. Vida još pet zlatnih dukata.