"Što zagorči,ne mora se zagristi" kaže u jednoj pjesmi moj dragi Balašević.Ali kako ćeš znati da je nešto gorko ako ne zagrizeš???No,i kad nam se to dogodi ,kad zagrizamo gorko,nismo uvijek u situaciji da to ugriženo jednostavno samo ispljunemo,već moramo kulturno i uz puno glume prožvakati i progutati.Gorčina nam prolazi kroz cijelo tijelo,ali lice se ne grči,jer ne smiju znati da je ukus,upravo proban tako jeziv.I što ga više mješate sa pljuvačkom sve gorči je...Voda...voda bi spasila.I jedini cilj je sad pronaći vodu...Dok ispijamo tu prekrasnu tekučinu,gorčina se polako topi,ali kao da je ostavila za sobom izorane brazde,pa svako malo vrati se ukus onoga što ste tako željeli probati,a niste trebali...I eto,pitam se hoće li drugi put biti više opreza?Možda... http://www.youtube.com/watch?v=0jU7CDhfDZs