Gorbacov I njegovo razumijevanje Politbiroa!

　

　

Pa ja osobno imao sam ipak velike simpatije prema Mihailu s obzirom da je on bio jedna svjezina u politickim prilikama Rusije. Mozda na isti nacin na koji je to bio kolega Suvar u jugoslavenskim prilikama. I takoder je postojala neskrivena naklanost velike vecine stanovnistva u Rusiji spram Mihaila. Medutim I u jednom I u drugom slucaju ova dvojica politicara razlikovala su se fundamentalno u odnosu na "staru gardu". Prije svega njima je nedostajao smisao za vlast kojega je stara garda tako temeljito njegovala. I to ne zato sto oni to nisu mogli zbog svojih karakternih osobina ili zbog svoje filozofije nego zato jer nisu hteli posjedovati takav smisao. Prije svega Mihailu je bilo stalo do odredenja svoga mjesta u aktualnom trenutku Rusije kao "lidera" perestrojke I glasnosti sto Sevarnadze vec nije bio. A "lider" je nesto posve drugo od vlastodrsca. I to je vjerojatno bila Mihailova najveca mana. Mihail je naravno kao I svi mi otpoceo Lenjinom I Oktobrom. Oktobarska Revolucija 1917 godine rodila je Sovjetsku drzavu. Sovjetska revolucija uspjela je u jednoj nerazvijenoj zemlji I to je imalo signifikantnih ucinaka na prirodu nove drzave. Vecina naroda podrzavala je revoluciju 17 ali o kakvoj je to revoluciji zapravo bilo rijeci? Ovim pitanjem otpocinje Gorbacov svoja historijskopoliticka razmisljanja o karakteru vlasti u Rusa. Boljsevicima koji su dosli do vlasti bilo je jasno da to mora biti socijalisticka revolucija. Stoga je toliko vazno bilo teoretsko nastojanje Lenjina koji je smatrao da je Marx dao definitivnu analizu svjetske historije I pa su slijedeci njegova stajalista boljsevici bili spremni graditi novo drustvo u Rusiji. Medutim ovdje se vec nadaju neke dileme jer samom cinjenicom osvajanja vlasti jos uvijek ne znaci da je time osvojen teren I za nove produkcione odnose. Isto tako borba za socijalizam ne mora nuzno biti borba za vlast nego moze izgledati kao pokusaj revolucioniranja postojeceg stanja, stalno iznova podizanje na visi stupanj odnosa I relacija. Nadalje osvajanjem vlasti veliko je pitanje da li je histrorijski nuzno oktrojirati socijalizam putem aparata drzave I vlade ukoliko se slazemo da je socijalizam politicki pokret radnicke klase koja revolucionira postojece stanje u svim sektorima ljudskog zivota I rada, od skole, preko porodice do tvornice. Nadalje veliko je pitanje da li je Marx dao definitivnu analizu svijetske povijesti. Ukoliko historijski materijalizam jeste metoda spoznaje socijalnih I povijesnih procesa I ukoliko to doista jeste jedna analiza medu mnogim analizama da li je ispravno nju poimati "definitivnom" ukoliko opet sav socijalni zivot covjeka nije nista drugo do stalna socijalna procesualnost I gibljivost pa sada nesto jeste ovako a vec sutradan je onako. Jer se cini da nije nuzno da se ukotvimo u povijesti niti u drustvu, nije nuzno da fiksiramo stabilne tocke socijalnoga I tehnoloskoga razvoja nego je vazno stalno iznova pobudivati interese za neku mogucu bolju sutrasnjicu, onu koja nije otudena, koja nije sebicna koja nije skandalozna, koja se ne prostituira, kojoj mozda novac nije najvaznije pitanje niti esencija citavog ljudskog zivota itd.itd.itd. Gorbacov polazi od stajalista da ce prema Marxu kapitalizam neminovno kapitulirati I da ce ga naslijediti novi socijalisticki poredak. Lenjin I boljsevici inspirirali su se Marxom pokusavajuci pronaci vastiti put prema obecanoj zemlji. Medutim upravo je u ovome danas pitanje ako nije predmet politicke retorike. Jer kapitalizam nikako da "kapitulira". A ukoliko "kapitulira" onda je izgubio rat a to je ono sto ja osobno nikako ne zelim, nikako rat. Jer ja s druge pak strane smatram da se vec u krilu kapitalizma radaju takve socijalne I politicke tendencije koje dovode do njegova sloma dakle iz njega samoga tendencije podrustvljavanja, nacionalizacije, ekspropriacije itd. Iz njega samoga kazem te mu stoga nije potreban neprijatelj koji ce prodavati zasecerenu vodicu tvrdeci da je eliksir. Dalje, nama nije potreban socijalisticki poredak jer nam je poredaka vec dosta, nama treba drustvo koje nije policijska nego pravna drzava, gdje vlada pravednost I pravda a sa njome onda I sloboda svake pojedinacne individue u okviru njenih prava I duznosti I odgovornost svakog pojedinca kao I drustva u cjelini. Utoliko onda socijalizam nije nikakva obecana zemlja nego jedno a priori nasega duha jer se pod time misli drustvo socijalne pravde za svakoga, jednakosti, slobode, drustvo kooperacije, solidarnosti, rada….Takvo nesto nije nuzno hipostazirati negdje imaginarno u buducnost na nekoj skali vremenskog kontinuuma nego definirati kao "vjecno sada" na cemu se svatko od nas trudi, oko cega nastoji, oko cega brine, oko cega se skrbi, nada, ocekuje. Dakle, jako sam daleko od toga da socijalizam shvatim nekom toboze "obecanom zemljom" jer nju nije niti dragi Bog obecao nego se covjek za nju trebao izboriti. Cinjenica je da je imperijalisticka Rusija bila autokratska drzava upravo u pocetku industrijalizacije krecuci se prema reprezentativnim institucijama I demokraciji ali je to istovremeno znacilo zapravo da nova boljsevicka drzava dosta nasljeduje od staroga rezima. Rusko carstvo bilo je stroga centralizirana drzava. U tom smislu postojale su mnoge veoma vazne rasprave medu boljsevicima o direkciji nove drzave I prema pitanju da li nova drzava treba biti slaba ili jaka. U oktobru 17 Lenjin je proklamirao da je nova drzava stvorena I da mora biti upravljena Sovjetima. Zato se I nazivala Sovjetska Rusija a od 22 godine Sovjetski Savez. U Oktobru 17 boljsevici su oformili vlastitu vladu Sovnarkom. Postojao je takoder narodni komesarijat za unutrasnje poslove, za vanjske poslove, jedan za financije itd. Lenjin je bio vrh te nove vlasti sve do svoje smrti 1924 godine.

Ako je vlada egzekutivna vlast kakva ce biti uloga Komunisticke Partije? Njeno je ime usvojeno 1918 godine. Dali ce ona imati samo konsultativnu ulogu I tako ograniciti samu sebe radeci samo na ideoloskim pitanjima nove vlasti I drzave? Dali ce postojati neke tenzije izmedu vlade I parije I kako ce taj konflikt biti razrijesen? Jedan od glavnih momenata Sovjetskog Saveza bio je u tome da relacija izmedu vlade I Partije nikada nije bila definirana.

Iskustvo boljsevicke vlasti tijekom prve cetri godine vlasti podijelilo je Sovjetski savez. Jedan od prvih problema sa kojim se suocila Lenjinova vlast bio je kako okoncati rat sa Njemackom I njenim saveznicima. Pitanje je podijelilo Boljsevike. Lenjin je htio mir pod svaku cijenu, Buharin je htio revolucionarni rat dok je stajaliste Trockog bilo niti rat niti mir. Medutim Lenjin je imao svoj put kada je u martu 1918 potpisan Brest-Litovski sporazum. Medutim trebao je biti ratificiran. U slobodnom glasanju nije bilo vecine za ratifikaciju na Kongresu Sovjeta pa je Lenjin inzistirao da boljsevici, clanovi parlamenta, glasaju za ratifikaciju sporazuma ne prema vlastitoj savjesti nego ravnajuci se prema odlukama Boljsevicke partije. To je bio demokratski centralizam I sporazum je ratificiran. Ali ovaj je dogadaj otkrio jedan od problema u vladanju sovjeta. Boljsevici su uglavnom bili manjina u Sovjetima a gradanski rat u ljeto 18 godine iznio je na vidjelo glavni problem relacije izmedu Sovjeta I Partije. Sovjeti su bili direktno izabrani I uzivali su sigurnu legitimaciju. Za boljsevike njihova primarna funkcija bila je implementacija centralne politike ali su Sovjeti htjeli uspostaviti pravilo u vlastitim podrucjima. Situacija je postala sve neizvjesnija tako da boljsevici s vremenom postaju sve odlucniji I odlucniji. Prva sovjetska vlada bila je sastavljena od Boljsevika a u decembru 17 godine Lenjin je ucinio pritisak na vlastitu partiju da uspostavi koaliciju socijalisticke vlasti kako bi prezivio konflikt nastao potpisom sporazuma u Brest-Litovsku. Medutim vec od zime 18 boljsevici, manjina u zemlji, formiraju svoju vlastitu vladu.

Lenjin je upravljao Komunistickom partijom I poslije revolucije ali je konflikt nastao potpisom Brest-Litovskog sporazuma podijelio boljsevike. Tome su doprinijele cinjenice gradanskog rata. Demokracija u samoj partiji bila je ogranicena ali je takoder I demokracija u Sovjetima pa onda I u samom drustvu tako da je na svim sektorima demokracija bila limitirana. Svi su vodeci boljsevici u vladi takoder bili I clanovi partijskog Centralnog Komiteta. Centralni Komitet je postao odvec velik za efektivne odluke. Tako je nastao Politbiro 19 godine sastavljen od najznacajnijih boljsevika koji su bili okupirani pitanjima nove vlasti. Postepeno je to rezultiralo da je Politbiro postao mnogo znacajniji nego Sovnarkom. Prema novim pravilima ministar je mogao izostati sa Sovnarkomova mitinga ali ne I na sjednice Politbiroa. Lenjin je kasnije dozvolio ministrima izabranim u Sovnarkom da se pojave u Polibirou. Ali od 21 godine kada je okoncan gradanski rat poredak koji je nastao izgledao je prvo Politbiro, onda Sovnarkom pa Sovjeti. Tako izgleda da je Mihail svjestan bio te tendencije apsolutizacija Partije nasuprot vlade I reprezentativnih politickih tijela, tendencije koja se pokazala poraznom u doba vladavine Staljina.

　

zlatan gavrilovic kovac

　

　

　

　

　

　

Ervin o socijalizmu!

　

Pa Ervin je bio prije svega realan covjek. I ne bi se moglo reci da nije tocno vidio kako stvari stoje. On bi pripalio svoju lulu, malo bi odahnuo a onda bi mi se obratio: "Vidite Zlatane stanje stvari je takvo da mnogi misle da je ova situacija sa socijalizmom danas pase, da je socijalizam pase I da se trebamo oprostiti od njega. A mi komunisti, mi cemo se moci boriti za komunizam za jedno mozda 200 godina." Tako nekako je Ervin govorio. Isto tako o vremenu kada su "komunisti kao I prvi krscani u katakombama" nije izvorno moja. Ja sam se ovom metaforom posluzio u Sarajevu ali je ona izvorno Ervinova. Dakle vec sredinom osamdesetih godina ili mozda negdje do 88 godine sve je bilo jasno sto se tice jugoslavenske drzave. Prema tome nije posve jasno zasto toliki rat tamo! Mislim da je I moja diskusija u CK Hrvatske sa Pukanicem negdje 84 godine zapravo samo dijagnosticirala stvarno stanje fakata da mi komunisticki intelektualci zapravo u toj partiji vise nemamo sto traziti. Prema tome sve ove diskuje o toboznjem razracunu socijalizma sa kontrarevolucijom u bivsoj Jugoslaviji jesu apsurdne I uopce ne odgovaraju istini. A nekako se cini da je na toj liniji razmisljanja stajao I Gorbacov. Mozda ne sa toliko preciznosti I jasnoce ali mislim da I on.

zgk