Goran Babic!

On je opet bio mlade generacije. Roden je 44 na Visu jer njegova majka bijase partizanka a kasnije stadne bolovati od neke dusevne bolesti tako da je nju upoznam u tom stanju. Bili su Hercegovci ali takoder imadose I izvjesnih relacija sa Jevrejima I zbog tog pluralizma bijase mi Goran neobicno drag mada on bijase iskljucivim covjekom. Bijase covjek Partije ali I kao takav ude u Antologiju suvremene hrvatske poezije i bude I on medu katolickim pjesnicima I piscima mada kao sto rekoh budne posve drugacijeg duhovnopsiholoskog profila. Bio je dugogodisnji urednik Oka jedne zagrebacke teoretske novine I casopisa koji je formulirao sluzbena stajalista Partije u pitanjima kulture I to bijase cudno drustvo koje je koketiralo sa Praksisom mada , toboze, bijahu drugacijih orijentacija. Ova je novina imala prilicne dotacije od strane drzave I svi njeni urednici lijepo zivljahu, neki su gradili I kuce kao na primjer Nikola Mihaljevic koji kasnije postade suradnik Suvareve Hrvatske ljevice, a mnogi od njih trosise veliki novac na reprezentacije I bogata cascenja po najpoznatijim konobama Zagreba. Ja sam I objavio jedan rad u Oku ali sam izbjegavao suradnju sa ovom novinom upravo iz tih razloga I lako se moze vidjeti da ja nisam imao sa njima nikakve veze a I kolega Sutlic bi pokatkada tu nesto stampao iskljucivo iz razloga da uputi drzavne ljude u pravo stanje fakata kada je rijec o pitanjima kulture u socijalizmu i on bijase daleko od toga. Goran Babic je to znao I imao je pokatkada izraz nepovjerenja prema kolegi Sutlicu jer da je on na njemackom recitirao Main Kampf po cijelom Zagrebu jer kada je covjek pri picu onda ne zna sto govori. Bilo je puno diskusija u Oku oko jezika I potrebe Hrvata da taj jezik prociste od svake primjese srbizma I Goran se jako angazira oko tih pitanja. A I mene su zbog tih razloga takoder napadali I kolegu Vjeka Santrica I moju sestru jer da mi uznastojimo na hrvatskom cistunstvu mada je sa jezikom unekoliko kao I sa nasim misljenjem pa ono treba da bude cisto I jasno. Tako Clare et dicte u jeziku bijase unekoliko mojom devizom mada ne znam da li sam svagda postovao taj princip. A Goran Babic opet bude suprotna misljenja pa je on I bio protiv objelodanjivanja novog hrvatskog prijevoda Aristotelovih Djela u redakciji I prijevodu Tomislava Ladana jer da su sada elementi novog hrvatskog jezika I gramatike polozeni u temelje, naime, u Aristotelova Djela. On je mogao stampati svoje radove kako je htio I imase prilicno toga pa bi onda znao govoriti da je opsegom I vrijednoscu na razini Petera Handkea, a onda kao covjek Partije podnese zahtjev da mu se stampa cjelokupan opus ali to on ne realizira, a onda namakne I jos stan svojoj kcerki iz prva braka mada svi govorase da to nije njegovo pravo dijete nego dijete hrvatskog generala Praljka koji budne poznat u svijetu I kod nas po tome sto je izdao komandu da se srusi Stari Most u Mostaru jer je to bio, toboze, objekt izuzetna strateska znacaja mada su hercegovacki muslimani citav most zastitili automobilskim gumama ali im to nista nije vrijedilo. Jer njegova zena iz prva braka bude Hercegovka i muslimanka a Praljak bijase naocit I lukav docim Goran bijase malen I zdepast I jedino sto mu pokatkada preostade bijase da bude arogantnim I drskim I svima onda iskazivase karakter netrpeljiva I gruba covjeka. Ali je uzivao punu podrsku partije I zbog toga jednom jedna novinarka imenom Jasna Babic rece njemu:"Tebe bi trebalo streljati!" I vi vidite sada cime su se bavili ti nasi novinari koji su uzivali glas velikih boraca za istinu I pravdu. On je nakon nekoliko radova na televiziji Zagreb, pa onda nakon rada u CK Hrvatske u ideoloskom sektoru te partije osnovao Socijalisticku Partiju zajedno sa Mikeljicem iz Petrinje jer je toboze hrvatskim Srbima bilo lose u novoj situaciji, a onda je otisao u Beograd I tamo dobio drzavni stan jer je imao znacajne veze pored ostaloga I sa Oskarom Davicom, a u ratu se proculo u Zagrebu da je koketirao sa jedinicama JNA negdje na frontu sa Hrvatskom zbog cega mu hrvatska strana zabrani povratak u Domovinu zbog ratnih zlocina I podrske tim zlocinima. Tako izgleda da nasi pjesnici postadose krvnicima kako je to I inace svagda bilo u duhu nasijeh naroda. S druge pak strane postojase glasovi da je on specavao te zlocine. Tko ce ga znati? Njegova zena bijase Mladenka Duras porijeklom iz Pule u Istri I sa njom imase jedno jako bolesno dijete, a ova opet bijase mljekaricom mada se udajom onda stala drzati gospodom I damom koja je posve al pari sa njenim prijateljicama iz istog ideoloskog sektora. Tako one vladahu nasom ideoloskom frontom kao I njihovi muzevi mada se danas njih vise nitko ne sjeca.

　zlatan gavrilovic kovac