Smjenjuju se stoljeća i eoni, godišnja doba, prirodi presvlače odore, ljudska duša titra bezglasjem vječnosti, a srce se do zadnjega daha igra sa vječnim proljećem u sebi. Iz vrtloga vremenskog vretena izranja trenutak purpurnog jutrenja. Svakodnevna obnova, u renesansi vječnosti, prskozorjem pretvara pupoljke tek procvalih ruža u veliko bijelo more, a vjetar donosi s neba miris ljubavi. Ljubav, Orgon, Chi, Prana, Bioenergija, snaga koja nas održava i čini čovjekom, koja mjenjajući svoje oblike uvijek ostaje ples najsitnijih čestica u univerzumu i u nama samima. Jednim jedinim treptajem leptirovih krila uzburkana energija izaziva oluje, tornada, uragane u našim tijelima. Udišem ljubav i osluškujem poeziju srca koja me poziva u potragu za izgubljenim vremenom, šapuće mi, oživi tog svojeglavog Boga, oživi ga u sebi i u meni. Slike davno zaboravljenih proljeća oživješe ovim divnim snom u ovoj čudesnoj oluji sjećanja i cvijeća. Kotač života, ruleta u vrtnji, film proživljenog odaje ljepotu proteklog vremena. Slike velikih majstora, koje pamtimo iz monografija, muzeja i galerija žive u nama bojama i trenutkom nastajanja, davne melodije postaju tonovi ovoga sretnog sna, a plavetnilo neba nas dodirom vjetra potsjeća da bez nas ne bi bilo ni vremena ni života.  Sve što se oko nas događa prepoznajemo tek u sebi, vidimo cijeli svijet u kristalnim zrcalima labirinta svoje duše i spoznajemo da nismo jedno jedino biće, nego da se u nama sjedinjuje kolona bića u kojoj je iz trenutka u trenutak bilo strastvenih, zaljubljenih, umornih, tužnih, sretnih, nesigurnih i odlučnih. O nama samima ovisi kako i u kojem obliku će se zrcaliti naša životna energija. Čovjek je svjetlosni stroj, proizvođač Chi, Prane, Bioenergije, čovjek je Elizejska poljana na kojoj cvjetaju kristalni cvjetovi, energetsko polje prepuno struna koje trepereći ostvaruju geometriju njegova postojanja.

Georgij Gurdjieff je tvrdio da ljudi ne percipiraju realnost kakva ona jest, da ljudi nisu svjesni sebe nego žive u stanju hipnotičkog "budnog sna."

"Čovjek živi svoj život u snu, u snu i umire".

 

 

Ulazim u njegovu školu trenutka da upoznam sebe samu. Gurdjieff je sjedinjavao tijelo i pokrete u ples duše. Uranjam u eneagram na kojem se nalazi devet točaka. Devet brojeva predstavljaju devet načina moga ponašanja, devet modela reagiranja, devet stavova prema sebi i okolini. To je najkvalitetnija tipologija naših osobnosti kojom je razumijevanje samoga sebe i drugih ljudi, moguće podići na vrlo visok stupanj. Razotkriva nam naše temeljne snage, ali i našu temeljnu slabost koju najčešće sami sebi nismo u stanju priznati, otkriva nam sustav četvrtog puta, puta ka spoznaji geometrije svjetlosne dimenzije prostor- vrijeme.

 

 

Odlučujem se za sustav četvrtog puta. Dušom slijedim dinamiku zlaćane spirale, srcem osluškujem glas vjetra i osjećam kako se sjedinjujem sa prostor- vremenom, sa svjetlosnom dimenzijom postojanja. Tu u dubini sebe same, u onoj točki u kojoj se sjedinjuju sve četiri strane svijeta, spoznajem da se sve ponavlja, pa iako se naizgled mijenja, to što vidim i osjećam u ovom sretnom treptaju oka, je vrtokrug samsare, bespuće oceana sna, beskraj i vječnost ljudskoga života, Orgon, Chi, Prana, Bioenergija, Ljubav. Iz titraja tajanstvenih struna se rađa pokret i spiralnom dinamikom oblikuje zlatni trougao, krug, kvadrat, pentagram, kuglu, prostor- vrijeme, svjetlosnu dimenziju postojanja u trenutku spoznaje. Stvoritelj te svjetlosne geometrije univerzuma našega uma i našeg postojanja u njemu je Vrijeme, pisano velikim slovom. Spoznajem tog nestalnog i svojeglavog Boga i uspijevam oživiti sjećanja i sjećajući se osjećam da osjećam. Sretnim trenutkom istinske spoznaje osjećam vječnu vrtnju vretena života, osjećam ples u eneagramu svijesti, oslobađam dušu iz okova neznanja. Plešem i grlim tog nevidljivog Boga, kitim mu čelo laticama dolepršalim iz oluje ruža, šapućem mu najljepšu poeziju vremena, ne dozvoljavam mu da mi oduzme sjećanja na prohulalo vrijeme, na ljepotu prvih sastanaka, zatvaram ga u srce tamo gdje ostaju sva lijepa sijećanja i šire se mojom dušom i mojim tijelom kao životna energija, kao bezvremeni svjetlosni zagrljaj.

 

Zatvorimo vrijeme u srce, tu ćemo ga osjećati svakim njegovim treptajem. Vrijeme je osjećanje osjećaja i sjećanje, sretan trenutak postojanja, a kada nas napusti zaustavi se samsara i mi nestajemo u njegovoj vječnosti i beskraju božjeg sna.

http://sretan-trenutak.blogspot.com