Smjenjuju se eoni i stoljeća, godišnja doba, u svom neprestanom dolaženju, prirodi presvače odore, ljudska duša titra tonovima čudesne simfonije božjeg sna, a srce, to središte samsare, se do zadnjega daha igra sa vječnim proljećem u sebi.
Iz tog vječnog vrtloga izranja trenutak purpurnog jutrenja. Svakodnevna renesansa, u renesansi vječnosti, proljećem pretvara pupoljke tek procvalih ruža u veliko bijelo more, a vjetar donosi s neba samo miris ljubavi.
Ljubav, Orgon, Chi, Prana, Bioenergija, da jednostavno energija koja nas održava i čini čovjekom, energija koja mjenjajući svoje oblike uvijek ostaje treptanje najsitnijih čestica u univerzumu i u nama samima. Jednim jedinim treptajem leptirovih krila uzburkana energija izaziva oluje, tornada, uragane u našim tijelima.
Wilhelm Reich
Na osnovu višegodišnjih istraživanja Wilhelm Reich je došao do spoznaja o osnovnim svojstvima orgona:
- orgon ispunjava cijeli svemir i svugdje je prisutan
- orgon je bez mase i predstavlja prvobitnu, kosmičku energiju
- orgon prodire u materiju ali pod različitim brzinama
- orgon pulsira te je uočljiv i mjerljiv
- ima snažan afinitet i privlačenje prema vodi
- akumulira se u živim organizmima putem hrane, zraka i kože
- međusobno privlačenje i pobuđivanje odvojenih orgonskih sustava rezultira spajanjem i superpozicijom ova dva sustava u novi sustav
- orgon je negativna entropija: sustav sa većim orgonskim potencijalom privlači sustav sa manjim orgonskim potencijalom
- orgonska energija se pobuđuje pomoću sekundarne energije: elektromagnetske ili nuklearne
- u koncentriranom stanju najčešće emitira plavu-do-ljubičastu svjetlost.
Mjerenje orgona i naučna fizikalna podloga
Često puta nailazimo na informacije da je orgon nešto neuhvatljivo i nemjerljivo. Dakle ako nešto postoji onda svoje postojenje mora manifestirati u našem trodimenzionalnom prostoru mijenjajući određene karakteristike materije, pri čemu ta promjena mora biti vidljiva i mjerljiva.
Ako to nije tako onda ta pojava ne postoji. Na sreću sa orgonom to nije tako.
Posebno je zanimljiva Reichova tvrdnja da je orgon negativno entropičan pa je to lako obajsniti na jednom primjeru iz kuhinje i to našim svakodnevnim jezikom.
Voda koja ključa.
Stavimo lonac sa vodom na štednjak, upalimo plin i grijemo vodu.
Šta se dešava?
Voda naravno povećava temperaturu jer gorenjem plina toplina ulazi u samu vodu. Pri tome se povećava kinetička energija pa se molekule vode počinju sve brže i brže kretati sve dok voda ne počne ključati. Budući da se molekule sve brže i brže kreću uslijed povećanja temperature mi ćemo sve manje i manje biti u mogućnosti da predvidimo gdje će se koja molekula u sljedećoj skundi nalaziti. Dakle ulaženje topline u lonac s vodom povećava kaotičnost same vode pa po tome zaključujemo da je toplinska energija pozitivno entropična. Pozitivna entropija povećava kaotičnost u sustavu.
Nasuprot tome za orgonsku energiju se kaže da je negativno entropična. Dakle suprotno od toplinske, ako bismo u taj isti lonac kipuće vode na neki način dovodili orgonsku energiju onda bi orgonska energija smanjivala kaotično gibanje molekula vode pa bi na taj način bili u stanju sve bolje i bolje odrediti gdje će se koja molekula u klasičnom Descartesovom koordinatnom sustavu (XYZ) naći u pojedinom trenutku (t).
Kao što je krajnji rezultat dodavanja toplinske energije u vodu ključanje, isparavanje, te stvaranje plazme odnosno totalno kaotičnog sustava u kojem se ne može predvidjeti pozicija čestice tako bi dovođenjem orgona u tu istu vodu ostvarili smanjenje kaotičnosti s krajnjom posljedicom kristalizacije odnosno fraktalizacije vode.
Ljubav, Orgon, Chi, Prana, Bioenergija je energija koja svojim treptajima smanjuje kaotičnost naših duševnih stanja.
Zar nam je potreban akumulator, zar nam je potreban ogonski aparat kada je mi sami svojim postojanjem na Deskartesovom koordinatnom sustavu u Einsteinovom trenutku stvaramo? Možda tek ova orgonska piramida univerzuma, za koju se kaže da usmjerava orgonsku energiju u prostoru u koji ju postavimo, može djelovati na ljepotu našeg postojanja u energetskom polju. U svakom slučaju djeluje dekorativno.
Udišem ljubav i osluškujem poeziju srca koja me poziva u potragu za izgubljenim vremenom, šapuće mi, oživi tog svojeglavog Boga, oživi ga u sebi i u meni.
Slike davno zaboravljenih proljeća oživješe ovim divnim snom u ovoj čudesnoj oluji sjećanja i cvijeća. Kotač života, ta čudesna ruleta se vrti, film proživljenog odaje ljepotu proteklog vremena.
Slike velikih majstora, koje pamtimo iz monografija, muzeja i galerija žive u nama bojama i trenutkom nastajanja, davne melodije postaju tonovi ovoga sretnog sna, a plavetnilo neba nas dodirom vjetra prisjeća da bez nas ne bi bilo ni vremena ni života.
Sve što se oko nas događa prepoznajemo tek u sebi i spoznajemo da nismo jedno jedino biće, nego da se u nama sjedinjuje kolona bića u kojoj je iz trenutka u trenutak bilo strastvenih, zaljubljenih, umornih, tužnih, sretnih, nesigurnih i odlučnih. O nama samima ovisi kako i u kojem obliku će se prezentirati naša životna energija.
Čovjek je orgonski aparat, proizvođač Chi, Prane, Bioenergije, čovjek je energetsko polje prepuno ljubavnih čestica koje trepereći ostvaruju geometriju njegova postojanja.
Srcem osluškujem glas vjetra i osjećam kako se sjedinjujem sa Božjim snom. Tu u dubini sebe same, u onoj čudesnoj točki u kojoj se sjedinjuju sve četiri strane svijeta, spoznajem da se sve ponavlja, pa iako se naizgled mijenja, to što vidim i osjećam u ovom sretnom treptaju oka, je čudesna samsara, ocean sna, beskraj i vječnost ljudskoga života, Orgon, Chi, Prana, Bioenergija, Ljubav.
Stvoritelj te čudesne geometrije Božjeg sna i našeg postojanja u njemu je Vrijeme, pisano velikim slovom.
Spoznajem tog nestalnog i svojeglavog Boga i uspijevam oživiti sjećanja i sjećajući se osjećam da osjećam, osjećam ovim sretnim trenutkom istinske spoznaje vječnu vrtnju kotača života.
Grlim tog svojeglavog Boga, kitim mu čelo laticama dolepršalim iz oluje ruža, šapućem mu najljepšu poeziju vremena, ne dozvoljavam mu da mi oduzme sjećanja na prohulalo vrijeme, na ljepotu prvih sastanaka, zatvaram ga u srce tamo gdje ostaju sva lijepa sijećanja i šire sa kao životna energija mojom dušom i mojim tijelom.
atvorimo vrijeme u srce, tu ćemo ga osjećati svakim njegovim treptajem jer vrijeme je osjećanje osjećaja i sjećanje, vrijeme je sretan trenutak postojanja, a kada nas napusti zaustavi se samsara i mi nestajemo u vječnosti vremena i beskraju božjeg sna.
bglavac
edin.kecanovic
