Dogodilo se iz ljubavi

dogodlio se prije početka vremena,

dogodilo se da bi se dogodilo vrijeme,

da bi se dogodio prostor,

da bi se dogodila svijest svijeta i čovjek.

 

 

 

Lijepa si zemljo moja, i skladna ko vodarica
S krčagom na glavi
Bijela stada i lađe na pučini
I zuj pčelinjaka i ulje maslinika
Volim tvoje svijetle pjesme i tužne
U kojima me majka zibala
Svjetlost tvoju-ovo proljeće što je moralo doći
Proljeće tvoje i naše

Jure Kaštelan

Jedna je malena svjetleća točkica,

dotaknuta nevidljivom rukom sijača zvijezda,

zaplesala svoj vječni ples

zatitrala je ljepotica beskrajem Božjeg sna

iskreći iskrama ljubavi

utonulu u vjenčanu svemirovu postelju.

 

 

 

 

Ta čudesna bračna noć

ljepota snom bez sna okrunjena,

ljubav ljubavlju sjedinjena

iznjedri vrijeme i prostor,

svijest i podsvijest,

tugu i radost,

djete veselja i sreće,

najnježniji san Božjega sna,

čovjeka.

 

 

Geja ili žena, majka nad majkama,

iz iskre rođena,

treptajima neba njegovana,

ljubavlju sna osmišljena,

srcem srcu u srcu ranjavana

bukne vulkanima,

zatutnji potresima,

zaplače poplavama,

ali uvijek ostaje nježna i snena u širenju dobrote i vječne životne ljepote.

 

Geja, boginja ili žena

majka nad majkama

života roditeljica,

snova hraniteljica

i

na paperju mekom Božejga sna

nježna koljevka

čovjekovom zadnjem, ali vječnom snu.