Nikola:
Raspravljam sa curom još neke činjenice o pojmu „istina“. Već dugo vremena doslovno studiram taj pojam  za koji možemo reci da je iskustvo koje je potrebno spoznati. Da li je važno postići  znanje  o „istini“.
Girija:  To je dobro pitanje, jer uzmimo ovo, ako nešto  kažem o istini  tada je pitanje hoćeš li ti razumjeti na isti način na koji ja to kažem?

Nikola: Znaći trebam upoznati istinu?
Girija:  Da, ali prije nego upoznaš  istinu tu su  samo  rijeći poznate, ne istina.

 

Nikola: Kako molim?
Girija:  Bilo koje riječi  su iz raznih knjiga, učenja,  od mudraca, onog ovog, no ono o čemu se radi , da značenje i interpretacija su tvoji. Uvijek je tvoja osobnost u tome.

Nikola: Kako ili kada cu onda znati Istinu?
Girija:  Znat ćeš onda kad ju ostvariš.

 

Nikola: Potrebno mi je ipak osobno iskustvo.
Girija:  Nemoguće je išta razumjeti bez osobnog iskustva.  Tako da bi  razumio nešto na točno isti način morao  bi biti potpuno isti kao sada ja,   u istoj situaciji. Zato često imamo  u komunikaciji da riječi budu  moje  (ili nečije) a značenje i interpretacija tvoja.

Nikola:  Ne lovim baš sve ovo.
Girija:  Ovako, sve što ima neko značenje za tebe nije ništa više nego što si ti , u domeni tvog sadašnjeg iskustva.

Nikola: Aha, kužim u svemu sam ustvari ja.
Girija:  U svemu vidimo svoju sliku  tako i u svakom čitanju učenju mi vidimo svoju vlastitu sliku, tako kažemo da se  kaže i da  svaka religija nije ništa drugo nego ogledalo.

 

Nikola:  Može li me razmišljanje  dovesti do istine.?
Girija:  Ali ako ne znaš istinu kako možeš onda razmišljati o njoj! Ono što je nepoznato ne može postati znano  kroz mišljenje.

Nikola: Točno, to bi bile samo predodžbu o istini.
Girija:  Tako je,  sve predodžbe su  stvorene od pojedinaca , od čovjeka.

 

Nikola: Što je  onda znanje?
Girija:  Možemo reći da je oblik svjesnosti

Nikola:  U čemu je Istina sadržana*
Girija:   U ničemu, kako Istina može biti ograničena ili u nečem sadržana. Pa jer nebo ima granice ?  Istina nije o ničemu ovisna.

 

Nikola:  A  da li je moguće svjesno znanje doseći kroz Vede?
Girija: Ne , već samo-transformacijom, ili drugim riječima odlaskom u vlastito ja. Jer kako možeš doseći istinu ako si ograničen na Vede.  Vede su spisi, vrhunski ukazuju na istinu ali su vanjsko, a istina je unutra , u tebi.

Nikola:   Da, Istinu ne mogu doseći od nekog drugog.
Girija:   Tako  je sve što ti  ne dozvoljava da istinu potražiš u sebi.

Nikola: Doći u sebe, osvijestiti vlastito ja, vidi se po svemu je najteže. Imao sam razna duhovna  iskustva i vizije, pomaže li mi to za realizaciju sebe.
Girija: Možeš i po učenju mnogih mudraca vidjeti da kažu da niti jedna vizija nije duhovno iskustvo i to treba dobro razumjeti.  To je sve psihološko iskustvo,  koje stvara iluziju a  tada ti nisi u sebi, već izvan.

Nikola:Ne razumijem kakva su to psihološka iskustva?
Girija: Možeš ih imati u nekom budnom stanju, vidiš ili imaš vizije onog što želiš. To su umne projekcije i tada ne vidimo ono što stvarno jeste.

 

Nikola:  Pa zar um nije unutra?
Girija:  Ne on je kao i materija izvan. To što je um unutar tijela i izgleda da je unutra to  je obmana, um nije unutra. Unutra je  vlastito ja, koje je iza uma.

 

Nikola:  Kako onda doći u vlastito ja.
Girija: Onda kad nema vanjskog iskustva. Problem je što svi miješaju fizička iskustva sa duhovnim.

Nikola:  Zar ja ne mogu iskusiti sebe?

Girija: Ne možeš, jer svako iskustvo potječe od uma. Tvoje biće ne može se svesti na predmet. Ti si subjekt Ti si promatrač, vidjelac, te sva iskustva nestaju.

Nikola:  A duhovnost kakvo je to iskustvo?

Girija: Duhovnost nije iskustvo. To nije objekt. Kad  se nema što vidjeti kad ne postoji predmet promatranja već samo svjesnost neometana nikakvim iskustvom, tek tada ste postali duhovni.

http://girija.info/gdje-je-istina/