Snivam san o plesu delfina i morskoga vala
vidim školju i pjenu tek rođene zvijezde
osluškujem i zvukom pješćanog žala
pjev slavuja, cvrkut ševe u duši se gnijezde
ljubav je duši simfoniju snova darovala.

Zaprega snova dušom svijeta jezdi
tu kočiju snenu ljubav smiješkom prati
srce moje nosi tvoga srca zvijezdi
a sreća se ljepotom tvoga glasa zlati.

Sniva duša svijeta u carstvu visine, sniva da se život iz sunca suncem rađa dok ljubav simfoniju duše sklada. Sjenka duše moje bježeći od prevara i krađa u toplini tvoje blizine ljubi sjenku duše tvoje, u beskraju snenom u kojem samo ljubav vlada.

Treperi simfonija zvijezdanim kotačem
slap iskrećih boja, žubor noćnog neba,
tek nazire se tuga koja dušu vreba
taj gordijski čvor režem tajnim mačem
osluškujem ljepotu koju srce treba,
i u čašu života kapljice sunca utačem.

U pjanstvu ludom razigrane duše

sjenka njena titrajućom pučinom pleše

uranjam u dubinu te nebeske vode

Atlantida blješti u beskraju slobode,

oživjela utopja, sjete prošlosti se ruše

a tonovi simfonije elegiju boli u duši guše.

Koračam stazama gdje ljubav vjekuje

osjećam svijet u kojem ljubav caruje

živim lakoću koju ljubav daruje,

a u dubini duše srce sretno miruje

osluškujući zvuke te čudesne simfonije.