Jutri na obzorju svijesti,
sviće na granićju sna i jave,
iskri fontana svjesnosti,
a ja još snena
okupana u pogledu,
u ljepoti očiju boje sna,
odlučujem se za ljubav.
Iskri novi osjećaj,
osjećaj koji potvrđuje stari
na raskrižju beskraja i
put ka vječnosti.
U kristalnom zamku postojanja,
u treperavoj duši mojoj,
u srcu uznemirenom
se zrcali lik tvoj ljubavi moja
i ja znam da volim.
Svaki novi trenutak je
nova istina o životu,
nova ljepota u titraju srca,
sunce i mjesec u zagrljaju
svijest i podsvjest u milovanju.
Fontana vječnosti,
njegova i moja slika
treperave u suzama neba,
blještave u kapljicama sunca,
sretne u kristalima sna,
u zvjezdanom šapatu duše,
sjedinjene u osjećanju osjećaja,
u ljepoti života pretvorene
u ljubav.