Ovo je knjiga o otkrivanju mudrosti tijela u psihološkoj analizi i samoanalizi, korak koji slijedi nakon otkrivanja vlastitih osjećaja osluškivanjem reakcija tijela. U tom procesu čovjek dolazi u dodir s osobitom vrstom unutarnje svjesnosti tijela, osjetilnim dojmom. On nije jednostavno prisutan, mora se oblikovati. To je proces koji izaziva nutarnju promjenu, omogućava otkrivanje puta ka središtu misaonog labirinta. "Fokusiranje" je važan doprinos suvremenoj psihoterapiji, a koristi se i u iscjeljivanju, metodi biofeedbacka, obrazovanju, stvaralačkom pisanju, meditaciju, u poslu i rješavanju problema.
Fokusiranje je nešto kao škola za učenje "osjećanja osjećaja",  doživljavamo tijelo na osebujan način,  doživljavamo osjećanje geometrije tijela, njegovog unutarnjeg prostora i iz njega proizašlih pokreta.

Svatko od nas je u stanju spoznati razliku dobrog i lošeg osjećaja koji se u tijelu budi, ali mi u svakodnevnom životu ne razmišljamo o tijelu nego o sebi. Uvjereni da samo misaono spoznajemo situaciju ne obraćamo pažnju na akcije i reakcije koje se u tim trenutcima događaju u tijelu. Mi ga jednostavno upotrebljavamo kao sredstvo uživanja ili odbijanja. Činjenica je da naše tijelo reagira na ono što mi mislimo ili osjećamo, ali često nismo svjesni da tijelo bez obzira na našu misaonu notu osjeća i naše emocionalno stanje.
E.T Gendlin u svojoj knjizi "Fokusiranje" tvrdi da naše tijelo posjeduje samostalni osjećaj za stanje i situaciju u kojoj se nalazi. Kada počnemo razmišljati o situaciji osjećanje osjećaja postaje svjesno i prisutno u nama. Ako i nastaje iz arhetipova naših prijašnjih stanja, to novo situaciono stanje je istina trenutka u kojem ga spoznajemo. Ponekad takvom osjećaju dajemo misteriozna imena kao intuicija, instikt ili poimanje ali rijetko pri tome obraćamo pažnju na govor tijela.

 

"Osjećanje osjećaja" je spoznaja spiralne dinamike, jasnoća nečeg u nama doživljenog, nešto što stvarno postoji, nešto što u nama živi svojim životom, čemu se možemo direktno obratiti, dati mu svoju krv, obaojati ga spektrom svojih boja, pretvoriti ga u simfoniju nutarnjeg svemira. Spoznavajući tijelo, misleći njime, osjećamo da to "nešto" dolazi iz središta tijela i da posjeduje svoj prostor i da ga uvijek iznova stvara.
Mi to neznamo opisati zbog siromaštva našeg emocionalnog i semantičkog izraza. "Osjećanje osjećaja" često ostaje skriveno u podsvjesti jer mu nismo nadjenuli ime i zbog toga ga ne pamtimo. U psihoterapiji etabliran izraz "Felt Sense" nam otvara bezbroj mogućnosti doživljaja nespoznate nam stvarnosti.
Svakodnevni život kao da je pošteđen te sposobnosti. Zbog toga se u nama nagomilavaju bezimeni osjećaji. Sebi i tijelu za ljubav trebali bi te bezimene osjećaje misaono uhvatiti, dodirnuti, kušati, udahnuti i istovremeno koristeći se zaboravljenim metaforama, izraslim iz maternjeg, stvarati svoj emocionalni jezik. Tada ćemo osjetiti koliko je naše osobne snage komprimirano u tome nečemu što nismo svjesno spoznavali.

 

 

Nedavno je u moju terapiju došao novi pacijent. Nazvat ću ga psihoanalitičar jer sam cijelo vrijeme tretmana imala osjećaj da više zna o zajedničkoj igri tijela i mozga nego što je odavao. Dijagnoza s kojom je poslan k meni je bila "Migrena nepoznatog uzroka".

Počela sam tretman s njegovim mišićima vrata i ramenog pojasa, a zatim sa pokretima u zglobovima njegove kralježnice.

"Prisjetite se Leonardove skice Vitruvijevog čovjeka u kružnici i kvadratu i probajte svojim pokretima kvadrirati kružnicu" rekoh mu nakon nekoliko tretmana. Čovjek je stao pred veliko ogledalo i zamišljajući se vitruvijevim čovjekom počeo doista izvodoti pokrete koje je Leonardo nacrtao u svojoj skici.
"Opustili ste moje mišiće, doveli moje tijelo u stanje svjesne spoznaje i misaone gimnastike. Moja kralježnica se pokreće ritmom spiralne dinamike i ja sam poslije tretmana osjećao nove pokrete u mojem leđnom dijelu tijela." rekao mi je sljedeći put

"Sada me naučite kako da svjesno spoznam svjest o pokretu."

 

"Predpostavljam da Vi igrate golf?" postavih iznenadno pitanje da kao i uvijek u takvim situacijama dobijem na vremenu. Taj čovjek je unio neku novu energiju u moju ordinaciju i ja sam osjećala nesigurnost u mom znanju. Znala sam jedino da on to nesmije osjetiti. Pogledao me je iznenađeno.
"Golf igram od djetinjstva. To su bili jedini trenuci u kojima sam stvarno bio s ocem. On je bio moj prvi učitelj."
"Onda počnimo s osnovnim pokretom. Predočite si da stojite nad lopticom i zamislite rupu koju tim pokretom želite osvojiti." počela sam, naizgled sigurna s tretmanom, nadajući se da ću od njega nešto naučiti.
Čovjek me je gledao s nevjericom u očima.
"Kako ste došli na ideju o pokretu u golfu?"
"Pokažite mi pokret." ustrajala sam u svojoj namjeri.
Bez suprostavljanja mi je pokazao pokret. Svojim unutarnjim očima sam vidjela trag spirale koju je on ostavio u zraku.
"Vaša desna ruka je ukočena" rekoh namjerno neistinu, rekoh nešto što nisam vidjela.
Čovjek je ponovio još jednom pokret, ja sam šutjela. Pustila sam da ponavlja pokret dok se nije usprotivio.
"Moja ruka je opuštena."
"Jeste li sigurni?"
"Vi ste me naveli na misao o njoj. Počeo sam spoznavati rutinski pokret. Prešutno sam usredotočio pažnju na pokret o kojem godinama nisam razmišljao. Osjetio sam da je moja ruka opuštena."
Ja sam šutjela.
"To je svijest o pokretu. To je ono što nisam povezivao. Odvojio sam dušu od pokreta, tijelo od pokreta, sebe od pokreta."
"Sigurno vas poslije golfa nikada ne zaboli glava."
"Poslije golfa se osjećam slobodno i sretno."
"Neka onda golf bude put ka osvješćivanju vaših pokreta."
"To je ono prešutno, samo po sebi razumljivo. To prešućeno samo sebe onda razjašnjava i postaje osjećanje osjećaja."
"Pokret je misao i osjećaj u isto vrijeme, energija tijela, duše i sna."
"Tijelo poznaje ono prešutno, tijelo osjeća i reagira, moje tijelo zna više od mene." govorio je glasno ne obraćajući se meni, govorio je sebi kao da ponavlja davno naučenu lekciju.
"To nije potpuna istina, naš mozak utjelovljen u našem umu zna još više od tijela. On je tvornica koja to prešutno razjašnjava i predaje tijelu kao glavobolju ili migrenu, on je veza između tijela i uma."
"Jednostavo je smisliti pokret, treba samo poći od nečeg stvarnog, nečeg opipljivog i vidljivog." govorio je polako ponavljajući još uvijek osnovni pokret golfa.
"Što osjećate u vratu?"
"Toplinu sunca koje ne vidim, ali osjećam kako moja glava lebdi ka njemu, loptica nošena zracima tog zamišljenog sunca leti upravo tamo kuda su je usmjerile moje misli." odgovorio mi je tako i na moje slijedeće pitanje.
Bila sam zatećena njegovim brzim prihvaćanjem igre. On je govorio i njegov glas se pretvarao u misaone slike. Golf nije napor nego sjedinjenje čovjekovih ustrojstava u cjelinu koja je nedjeljiva od prostora u kojem se golfer nalazi. On, željezo, loptica i daleka rupa postaju u odlučnom trenutku jedina istina. Golfer u tom trenu nije svjestan sebe samoga i želje da pogodi rupu, nego u njemu oživi ono prešutno, uskovitla se energija podsvjesti i loptica nošena tim, do tog trena skrivenim, anđeom čuvarom s lakoćom prelazi tu razdaljinu. Kada se loptica skrije u rupi anđeo se ponovo vraća u tijelo i širi osjećanje osjećaja zadovoljstva u njemu. U trenu spajanja čovjeka, željeza i loptice razum se odvaja od tijela dozvoljavajući pokretu da se razvije u svojoj punoj četverodimenzionalnoj mekoći iz koje proizlazi samomobilizacija i snaga udarca.
"Zar to nije izvedivo i u svakodnevnom životu? Zar stvarno nemožete dozvoliti tom anđelu da vas vodi pri vožnji automobilom, da osmišlja vaše sjedenje za računalom, da vas čuva kod dugosatnih sastanaka i razgovora, da vas uspavljuje i budi."

 

Nakon deset tretmana, psihoanalitičar se pri rastanku zahvalio riječima:
"Svijest o pokretu proizašla iz spiralne dinamike, iz 4- D samopoimanja, moje misaone gimnastike, prešla je u moju 4- D samomobilizaciju i uistinu postala moj lijek protiv Migrene"

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com