Hoće li Ana uspjeti brzo spoznati te okvire. Njeno tijelo se odvojilo od njene svjesti, postalo je u ustrojstvima nestabilno i zbog toga se nemože sjediniti ni s vremenom u kojem traje niti s prostorom u kojem se nalazi. Tragičnost njene sudbine leži u tome da je ona prihvatila svoje tijelo u krhotinama prošlosti bez istinske želje da te krhotine ponovo poveže u cjelinu postojanja. Njeno tijelo me potsjećalo na piramidu u apstraktno nacrtanoj slici nesimetrično nabacanih kamenih blokova.
Kako joj objasniti da u tijelu nema ničega krutog i nepokretnog? Kako ju uvjeriti da je u ovom trenutku jedino njena svjesna samospoznaja nepokretna, kako joj dokazati da je njeno srce zbog toga oglušilo i oslijepilo?
Kada je slijedeći put došla k meni njeno tijelo je sličilo elegantno obučenoj lutki iz izloga. Promatrala sam njene pokrete dok je skidala svoj Chanel kostim i odlagala ga bez ljubavi. Bacila je bezvoljno pet tisuća franaka na stolicu i stala pred mene potpuno uvijenih ramena, opterećujući samo zadnji dio stopala. Njen vrat se izgubio među lopaticama i ključnim kostima, njena prsna kost nestala u trbušnoj šupljini.
"Kako je bilo na golfu?"
"Čista katastrofa. Nisam uspjela nijednom željezom pogoditi onu glupu lopticu, a kamoli izvesti pokret do kraja."
"Mudrost mudraca je skrivena u njihovom držanju. Sposobnost koordiniranog pokreta u spoznaji njegovog početka."
Gledala me je bjesna i tužna u isto vrjeme, spremna da se opet obuče i ode, ali ja sam nastavila govoriti kao da ne primjećujem njenu namjeru.
"Jednom je ka gospodinu K. došao profesor filozofije i izlagao mu svoje mudrosti. Nakon nekog vremena ga gospodin K. prekine govoreći. "Ti sjediš neudobno, govoriš neudobno i misliš neudobno." Profesor filozofije se naljuti i reče: Nisam želio saznati nešto o sebi, nego o suštini mojih misli." "To što govoriš nema suštine" odgovori gospodin K. "Vidim tvoj nespretni hod u kojem nevidim cilj. Tvoj govor je mračan i ja ne nazirem niti tračak svjetla u njemu. Gledajući tvoje držanje ne interesira me tvoj cilj."
Ana je odustala od namjere da ode.
"To je Brecht."
"To si ti, ti koja je nekada davno željela studirati filozofiju."
"Reci mi gdje počinje pokret?" upita ona iziritirano
"U tvojoj glavi, pokret je najkompliciraniji oblik mišljenja, pokret je mudrost kojom oblikuješ tijelo."
"Mene od nedelje neprestano boli glava, ali ovaj puta bez aure i svjetleće kugle, bez spasa u snu iz kojeg se onda ne želim probuditi. Jednostavno me boli i kucka, uvlači se u vrat i ramena, spušta se do trbuha i ponovo diže u lubanju."
"Stani pred ogledalo i pogledaj na šta sličiš"
"Ja uvijek ovako izgledam."
Njeno tijelo je odisalo svježinom tuša i mirisom losiona, njena kosa je sjajila čistoćom, ali u njenom biću nije bilo strukturalne higijene.
"To što se naziva držanje to je ono što odaje mrak u tvojim mislima, tu nedostaje onaj tračak svjetla koji je gospodin K. tražio kod profesora filozofije. Svaki puta će te poslije golfa boliti glava, ako ne promjeniš svoj unutarnji stav prema sebi samoj. I to onda neće biti bjeg u Migrenino carstvo nego sukob sa tvojim tijelom koje, htjela ti to ili ne, misli samostalno."
Ušla sam namjerno u područje filozofije pokreta da bih joj pokrenula misao, prisilila na diskusiju i izvukla iz učmalosti samosažaljenja u kojem se počela osjećati ugodno.
"Rudolf me je poslao u Jungov institut na terapiju duše, a onda dozvolio da tamo počnem i pohađati tečaj za psihoterapiju. Na taj način sam ušla u Jungov svijet mistike i upoznala tajne jedne meni do tada strane filozofije"
"Misliš na filozofiju sna?"
"Mislim na spoj filozofije i fizike, mislim na Rolandovo i moje neznanje u vremenu kada smo počeli sanjati život. Iako me je želio odvojiti od uspomena, Rudloff mi je nesvjesno omogućio povratak u vrijeme moje prve ljubavi. Tamo na obali jezera se svaki dan srećem sa snom iz kojeg se ne želim probuditi."
"San koji ti sanjaš je najljepše što ti se moglo dogoditi, ali pokušaj ga početi i živjeti."
"Kako? Nemoguće ga je živjeti bez Rolanda."
"Neka Roland bude figura tvoga sna, onaj još nepoznati dio spoznaje, onaj još u fizici ne otkriveni dio stvarnosti. Tu, jedino tu, ćeš pronaći i sebe samu. Ta figura mora postati tvoja unutarnja slika o tebi samoj."
"To je ona slika o kojoj je sanjao Roland kada je počeo materiju raščlanjivati u energiju sna. On je tvrdio da mora postojati način da se fizikom objasni duša materije. U institutu je upravo to osnova cijele terapije, tamo pokušavamo otkriti fiziku duše."
"Jesi li sigurna da je to što tamo pokušavate nova fizika ili vas uvlače u misteriozan svijet nikada dovoljno objašnjene alkemije?"
"Duboka tama kemijskih procesa je jedino objašnjiva novom fizikom. Svaki alkemista je imao svoju misaonu građevinu iz koje je sam sebi objašnjavao procese koji su se pred njegovim očima odvijali. Pri tome su se mjenjala i njegova duševna stanja. To se danas događa u laboratorijima nove fizike. Fizičari su postali novi alkemisti. Oni objašnjavaju prozese svojom spoznajom, a ne mjerljivošću. Čini se kao da se ti procesi događaju u njihovim glavama, a ne u epruvetama."
"Fizika je uistinu počela, kroz veo iluzija, sagledavati svijet objektivnih istina. Vrijeme se spojilo s prostorom i tako postalo dimenzija u kojoj živimo. Za neke je to još uvijek šokantna istina koju ne mogu spoznati, ali taj šok je izazvao nezaustavljivo kotrljanje lavine novih spoznaja. Taj dio znanosti otvara horizonte za sve ostale njene djelove i ja pokušavam upravo u tom, za mnoge pacijente nepoznatom dijelu spoznaje osmisliti pokret."

Kada pustimo svjetlost da se vrti u krug, u njemu se kristaliziraju sve nebeske i zemaljske sile, sile svjetla i tame. To je kružni pokret koji je uvijek prisutan i u našim zglobovima, pokret za koji mi nemamo osjetila. Tek kada uspijemo svojim postojanjem sudjelovati u toj vječnoj vrtnji tada smo uspjeli i sve djelove svoje osobnosti sjediniti u gravitaciono polje u kojem smo rođeni. U kružnom toku nastajanja u svijetlosti se spajaju suprotnosti i svojim ritmičkim izmjenjivanjem rajskog sjaja i noćne tame ona stvara život naš svagdašnji. U užasnoj tami Migreninog carstva isto tako bljeskaju iskrice koje traže kružni tok u kojem će jednoga dana zaplesati ples oslobođenja.
"U tom kružnom toku dolazi do oživljavanja svih svjetlih i tamnih točaka moje prirode, pa tako i mojih duševnih suprotnosti. Kada uspijem u sebi zaokružiti to svjetlo tada ću osjetiti u dubini duše i moje stvarno postojanje" Anna je izgovorila do kraja svoju napamet naučenu lekciju.
"Kada ponovo ideš na institut?"
"Sutra sam cijeli dan tamo."
"Pokušaj mentoru skrenuti pažnju na tvoju glavobolju i napetost tvojih mišića. Reci mu da si počela igrati golf. Zamoli ga da te uvede u za tu igru potreban mentalni trening."
"Ne, to sigurno neću učiniti. To bi dokazalo da nisam u mogućnosti vladati svojim tijelom, a želim postati psihoanalitičar i psihoterapeut."
"Ali on će ti sigurno pokazati put kako da mobiliziraš snagu onog podsvjesnog u sebi, a to je snaga koji vodi u samoizlječenje."
"To je razlog zbog kojeg dolazim tebi."
"Ja nisam psihoanalitičar."
"Jedino u tebe imam povjerenja."
"Onda mi stvarno moraš otkriti sve tvoje tajne."
"Baš sve?"
"Ti u sebi nosiš toliko još neizgovorenog i to je ono što ti zatvara put u novi život. Tvoja osobnost je tipični primjer Jungovog kolektivnog nesvjesnog. Njegovi arhetipovi su paketi energije koji se tek u snu ili u neurotičnim stanjima oslobođaju i počinju djelovati. Ti moraš naučti usmjeravati tu energiju jer ona je put ka tvojoj svjesti o tijelu i pokretu."
Anna je šutjela par trenutaka. Osjetila sam borbu u njoj, borbu između njenih zbrkanih misli i znanja koje se isto tako nagomilavalo bez pravog reda u njoj.
"Koncept analitičke psihoterapie po Jungu nema značenje samo u psihološkim teorijama. Ona je s jedne strane metoda u psihoterpiji, ali s druge strane je put ka samospoznaji i razvoju osobnosti."
"Misliš li da možeš nekome pomoći ako sama sebi ne dokažeš da je to što si rekla istina. No da bi to postigla moraš imati stručnu pomoć. Moja ti stoji na raspolaganju, ali bojim se da nije dovoljna."
"Današnji čelnici u neuroznanosti se odjeljuju od klasičnih reduktionističkih znanstvenih paradigmi, kao što su bile Descartesove i Newtonove. Te stare paradigme su automatski isključivale ono što se nije uklapalo u osnovne prirodne zakone. Rolandova ideja o fizici koja će u materiji dokazati postojanje duše je danas prihvatljivija nego ikada. Čovjekovo postojanje i njegova psihodinamika ne spadaju u redukcionistički način mišljenja."
Upitah se zašto onda neki psihoterapeuti odvajaju dušu i tijelo, zašto Ana s njim nije mogla razgovarati o  tjelesnim bolovima jer on nije vjerovao njih. Za njega su to bili samo strahovi kojih se nije oslobodila, samo fiksna ideja njene bolesne duše. A Jung je bio prvi koji je u psihoterapiji povezao individualno s kolektivnim, djelić sa njegovom cjelinom, on je otvorio put novim perspektivama i spoznao tijelo kao samoorganizirajući kompleksni sustav. Anin stari mentor je povezivao  alkemiju i budizam s novom fizikom, objašnjavao sve kroz mandale duševnih stanja, ali pri tome je odvajao tijelo od duše. Tvrdio je da tijelo samo prolazno stanje na koje ne treba obraćati pažnju, da tijelo ne može boliti. Sjedinjenem duše i tijela, svjetlosnim zagrljajem svjesnosti u nama se budi anđeosko prabiće koje nas usmjerava ka samo izlječenju.

http://anatomija-jednog-samoubistva.blogspot.com