Upisao:

borivoj

9. travnja 2010.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

702

PUTA

OD 14.01.2018.

Festival radio drame - PRIX MARULIĆ

Festival radio drame - PRIX MARULIĆ

----------

--- On Wed, 4/7/10, Ranka Mesarić <ranka.mesaric@zg.t-com.hr> wrote:

From: Ranka Mesarić <ranka.mesaric@zg.t-com.hr>
Subject: Kuća duhova To: "Borivoj Bukva" <borivojbukva@yahoo.com>
Date: Wednesday, April 7, 2010, 5:43 PM

I još..

Na Hvaru se u svibnju održava međunarodni festival radio-drame i dokumentaraca "Prx Marulić". Dvije "male forme" s mog prošlogodišnjeg snimanja po Istri bit će zastupljene u istoimenoj kategoriji. "Kuća duhova " i "Križere". Kako je vremenski limit 7 min. našu sam emisiju morala prepoloviti i malo premontirati - no čini mi se za dobro ( sve bliže zenu!). Šaljem ti ispis emisije ( prevodimo ih na engleski da bi sudionici festivala mogli pratiti). Poslat ću ti i engleski prijevod čim bude gotov.

Topli pozdrav

Ranka

Etnofantastika

Kratke forme

„KUĆA DUHOVA“

U emisiji sudjeluju radiestezist, bioenergetičar, kristaloterapeut, astronumerolog, haiku pjesnik, slikar, teozof, jogger, planinar i aktivista - Borivoj Bukva, stanovnici Lovranske Drage, sela u blizini „Kuće duhova“ i konobar hotela Draga di Lovrana.

urednica: Nada Zoričić ton majstorica: Anka Savić autorica: Ranka Mesarić

Dramski program Hrvatskoga Radija 2009.

BORO : (u autu, na putu prema Kući duhova) Ovde se dešavala čitava storija, priča. Ona traje od Urma, toga Austrijanca, koji se oženio sa Lovrankom. Imali su gore hotel Draga di Lovrana, dok jednog dana nije zapalio tu kuću. Dobio je te novce i tako se tada ta priča završila.

MJEŠTANIN 1: (u obližnjem selu) Hotel je bil, i onda u vreme kad je došla Italija, 23-e, kad je to bilo, hotel ni već posloval i on je sve izvadil vanka i to je jedanputa preko noći zgorelo.

BORO: (u autu) E, idemo sad ovde desno. A ta kuća stoji na samom rubu litice, cesta ide gotovo pod pravim kutem i prema feng shui ne odgovara dobro. Dolazi onda Drugi svjetski rat, kraj te kuće bila je carinarnica, tu su mučili mlade vojnike Čehe. A onaj slučaj što se desio s onom sirotinjom, sa čovjekom koji je ženi odrezo srpom vrat - jednog dana išli su gore žet i on je tada izvršio to: ubio je ženu, kasnije navodno da se svuko gol i bacio dolje u ambis.

MJEŠTANIN 1: (fade in) ...to čujemo svaki dan, evo jučer ubil je ženu, pak je ubil ćerku od žene, i tako, to je normalna stvar, ljubav, ljubavna je to bila priča.

BORO: (u autu) Na toj Križevici, kraj same kuće tri su velika križa, ona imaju određena značenja: tri ubijene žene, to su ta tri križa. Puno se tu toga zbivalo, a u zadnje vreme zna se da su dva Čeha stradala tamo, otac i sin, došli su se skloniti od nevremena...

MJEŠTANKA1: (dulji fade in) ...kuća je, hotel je bil. Ma to su rekli da štrigarija da tam postoji, ma vrag postoji - nit postoji, nit postojat neće

BORO: ..ovaj i sklonili u kuću, da bi ih tamo ............grom ubio...... da su pronađeni karbonizirani

MJEŠTANKA 1: ... nevreme slučajno...... i grom je pal unutra i..

(u prvom planu) Ja se sjećam tega, ča, grom je udaril i bog. Kako bi va svaku kuću. Su mislili da je štrigarija! Vrag je štrigarija! (smijeh) Ne verujem va štrigariju (smijeh)

MJEŠTANIN 1: ... da su duhovi, a tamo su dva Mađara brižni poginuli, slučajno ih je ubilo grom. I onda su poslje novine pisale da su to duhova kuća, duhovi...

BORO: (u autu) A ja sam pratio tu kuću godinama, ja planinarim, i pitao sam se uvek koji fascinantan pogled na Jadran dole, na Kvarner, a da tu nema gostiju. Onda jednog dana sam silazio odozgo i desila se nevjerovatna stvar: donji prostor potpuno očišćen, neko je metlom svu onu prašinu očistio, prekrasan tepih i na njemu je bila pletena garnitura – četiri stolice, stol, stoljnjak, tanjuri, ne znam , bio je jedan svjećnjak...i zavalim se u onu fotelju i primim visak, ajde, da vidimo. Pitam ja da li sam poželjan u toj kući. Kaže ne. Pitam onda jel' ima duhova u kući. Kaže da. Moram li ovog trena napustit tu kuću? Kaže da. I ja sam je napustio.

(u selu)

MJEŠTANIN 2: Šta bite popili? Ima sok domaći, ima vina domaćeg, ima..

MJEŠTANKA 2: Ja sam inaće bila plašljiva, ma tamo nikad se nisam plašila, ne. Al' znate šta je, tamo je križanje i jugo, kad je jugo, onda jugo napravi svoje. A kol'ko ko vjeruje, ne znam (smijeh)

BORO: ( u autu): I išo sam tjedan dana kasnije u selo, da pitam šta se zbivalo tada, da nije kakvo snimanje filma, međutim odgovor nisam dobio.. Svaki put kad sam dolazio dok je ona bila u onom ruševnom stanju, ja sam se čudno osjećo. Ja sam se jako.. čudno osjećo. Tu bi trebalo biti parkiralište. Vidite koji je oštar tu zavoj.

RANKA: E, evo ga.

BORO: E, evo ga. ( zaustavljanje auta)

(pred hotelom, zvuk aviona)

KONOBAR: Imali smo jedne ljude koji nisu mogli spavat. Cijelu noć su bili budni jer su mislili ko zna šta će im se desit ili nešto. Ovdje nitko nije nastradao nikad. Nikad niko nije umro nasilnom smrću, ne znam da je neko nekoga umorio ili tako nešto, izgladnio ili ono... Renoviran je i otvoren otprilike nekih skoro tri godine. (zvuk aviona)

(Kuća duhova)

BORO: Uspostavljam konvenciju sa viskom u vezi hotela Draga di Lovrana, odnosno Kuće duhova. Prvo pitanje: Govori li duh kuće?

Kaže da.

Da li je jedan duh, ili ih ima više. Da li je jedan duh?

Nije.

Da li ih je više?

Kaže da. Više

Da li ih je dvoje? Da li ih je troje?

Da.

Četvero?

Ne.

Tri duha su ovde. Sljedeće pitanje: da li su to ljudi koji su osobno patili u ovoj kući?