Teško je čovjeku koji živi u trodimenzionalnom svijetu ispričati priču koja se događa u mnogoprotežnoj stvarnosti duše. Kako mu objasniti da je njegov neobrazovani demiurg, kojeg on, neznajući porijeklo riječi, naziva Jaldaboath materiji udahnuo dušu? Kako mu reći da je mudrost, skrivena u vječnom svjetlu univerzuma, na početku priče šapnula dvije riječi, jalda boath? Kako mu razjasniti da je to bilo rađanje homo ludensa u kojem se zrcali nevinost, dobrota i lakoća postojanja u božjem snu.
Fenomenologija uma je jedna od disciplina analitičke filozofije. Samopoimanjem uranjamo u pojavnosti nutrine i upoznajemo onaj dio sebe koji se ćčesto krije iza zrcala svijesti. Fenomenologija mojih snoviđenja je izrasla iz učenja o duši materije i slijedeći novorođene sanjare ja njome prodirem u osobna iskustva o dimenzijama ljudske svijesti, zaustavljam se na granici svijesnog i nesvjesnog, dotićem ono još nespoznato i u univerzumu uma stvaram mikoroskopsku panoramu beskraja u kojem stvarnost, iz dana u dana dobija nove nijanse nepostojećih boja i sklada tankoćutnije sonate od snova. Tu susrećem magistra Ludu, igrača staklenim perlama, koji me uvodi u dimenzije svijesti i otvara vrata iza kojih se širi spoznaja o onom najvrednijem u meni, o čovjeku u meni. Fenomenologija uma je slična epidemiologiji, to su znanosti koje istraživaju širenje "nečega" što napada ljudsko tijelo i bori se sa njegovim imunim sustavom. U podsvjesnom se često krije to "nešto" što nam krade sreću, što nas odvaja od istinskog života, što nam nanosi bol. Ja priželjkujem da fenomenologija uma preraste iz teorije u djelovanje, da postane fenomenodemija i da se proširi kao epidemija ili pandemija, da potvrdi postojanje Dawkinsovih "mema" u nama i da se uistinu kao dobročudan virus širi univerzumom. Da u svakom čovjeku probudi uspavanog homo ludensa koji će ljubavlju, smijehom, igrom, veseljem, radošću i dobrotom stvarati nezaustavljivu bujicu sreće.
irida
bglavac
