Svitalo je na dverima srca, vidjela sam umiranje i rađanje zvijezda na svodovlju snova. Zaustavljena u pohodu ka izvorištu ljepote izgubih se u pustari želja i promatrah kovitlanje tugaljivih misli u kolopletu vremena i zaboravljah žuđenost davnih snoviđenja. Na Hesiodovim vratima pakla zakoraknuh u svijet mrvih voda i vidjeh ranjenog galeba na salinama života. Začuh njegov krik i probudih se noćnih mora. Nebo se zlatilo ljepotom spiralne dinamike novog prskozorja. Vapaj boli se pretakao u magiju tišine tog jutrenja. Na svilenoj postelji pronađoh pupljak na čijim laticama su iskrile isplakane suze. Dotaknuh kristal i osjetih živuću materiju trenutka, očutih nestajanje okova kojima sam bila vezana za tugovanje i uzdignuh se iznad sebe same, pretočih se u neku novu sebe. Pupoljak stavih u prcelan srca i spoznah da je to jerihonska ruža dolepršala iz pješčane oluje neosjećanja. Darovah joj vrijeme mirovanja da me svojim buđenjem odnese u svijet ljepote. Nadanja u novo sutra su tihovala u duši. Čekala sam. Stigao si tišinom doline zelene rijeke, otvorio kapije Arkadije i uveo me carstvo tvoje ljubavi. U tvojim očima vidjeh oslobađanje leptirice koja je godinama bila zarobljena u jantarnu vječnosti.  Na tvojim dlanovima pronađoh gnjezdo u kojem izliječih ranjenog galeba i dozvolih mu da odleti u željene visine drevnih snoviđenja. Bila je to noć suza svetoga Lovrijenca, nebo se smiješilo rađajući nove zvijezde padalice, amulete za ostvarenje naših tek probuđenih želja.

http://sretan-trenutak.bogspot.com