EKOPATRIOT

 

Nije zabuna, ima veze s okolišem, ne okolišem,

(čudna igra riječi), jasno dajem iskaz:

Tko ne voli zemlju svoju nek ne dira moju,

Ja nisam idiot ako sam ekopatriot.

Ovo je sanjarski, iskren  prikaz,

Budućnost prijeti, na pomolu je bankrot!

 

Nada, naravno postoji. Ne samo za onog što

U stranoj banci ukradene škude broji,

Već za onog što ima savjest čistu,

Koji ne živi u strahu, istine se ne boji,

Preživljava u duhovnom mučilištu.

Dosta je nasilja što nam paklenu sudbinu kroji.

 

Nada nije produžena patnja,

Izgovor za duhovno klonuće,

Tuga, tjeskoba, tlapnja.

Nada je jača ako se u koštac hvata

S problemima društva, nudi pregnuće,

Otvoreno viče: eno lopova, tata!

 

Zar smo sami, ako smo dvoje?

Mi znamo bolje od onih koji su jači

Samo kad su u grupi, (sam sotona ih skupi).

Nas ne mogu zateći nevolje

Bez odgovora, kad se mudrost uz odlučnost zakači,

Imamo lijek protiv organizirane samovolje.

 

Promjene dolaze s povjetarcem, ne olujom.

Nešto u zraku tiho bruji: građanski neposluh.

Sukob je neminovan, ponijet kobnom strujom.

Čuje se grmljavina novog doba, anđeoski dosluh.

 

Dolaze NEKI DRUGI LJUDI…. Ideje nove.

Oni što vide nešto dalje, promišljaju zrelo,

Zrače dobrotom, koračaju smjelo.

Glasnici pregnuća, kreativci,

Bude i Tvoje snove!

Neki novi klinci!

 

Tko su ta druga bića? Nalik na nas il' došljaci

S drugih planeta? Pogledaj bolje – Tvoji zemljaci,

Ekopatrioti. Stanovnici Zemlje, udruženi,

Vedrog čela, nasmijani, s rukama otvorenim,

Tebi, baš Tebi pruženim!