Neosporno je da čovjek kao individua živi u dva svijeta. Jedan je svijet stvarnosti u kojem izražava svoj odnos prema istoj (bilo razumski ili neki drugi), i u kojem može kontrolirati svoje ponašanje, misli i postupke i drugi je svijet, svijet snova gdje tijelo obavlja samo automatske radnje, a na sve ostale postupke ne može utjecati. Javljaju se snovi koji još uvijek nemaju zadovoljavajuću teoriju objašnjenja. Ako čovjeku zabranimo san - on umire. To je, pored zraka, osnovna životna potreba jer bez hrane i vode možemo izdržati puno dulje. U snu, čovjek, osim možd sluha, nema nikakav efikasan obrambeni mehanizam, i njegovo preživljavanje u opasnim savanam osvita čovječanstva je direktno zavisilo od drugih članova zajednice koji su, u vrijeme spavanja, bili budni.
To naše drugo ja koje se javlja u snovima može sve. Tajanstveno je i ne možemo ga kontrolirati, a istovremeno je naizostavan dio naše osobnosti.
Što primitivan čovjek može zaključiti - zašto je čovjeku potreban san i kakav je to svijet?