DUŽNOST
I konačno na kraju ovih nasih izlaganja o Uvodu u povijesno misljenje Vanje Sutlića ja bih kratko uputio na 110 stranicu ove knjige na kojoj stoji zapisano: ‘’
Osnovni osjećaj i doživljaj je osjećaj dužnosti spram zakona i to vanjskoga zakona, pravnog a ne moralno formuliranog.’’ Drugim riječima osnovni je osjećaj dužnosti prema državi.
Istina je da Hegel govori o dužnosti kao o potrebi da se brani vlastita domovina, da je naša dužnost da unapređujemo sreću drugih ljudi, ili da je naša dužnost poštovanje vlasništva s obzirom na vlastiti rad itd.itd. Međutim čak i ovdje kod Hegela njegovo je mišljenje jako, jako daleko od stajališta koja su najpreciznije iznesena u Mein Kampfu koja ću ja ovdje predstaviti u engleskom prevodu jer nemam neki drugi: ‘’ Our own German language possesses a word which magnificiently designates this kind of activity : Pflichterfullung, fulfilment of duty, it means not to be self-sufficient but to serve the community. This basic attitude from which such activity arises we call - to distinguish it from egoism and selfishness - idealism. By this we uderstand only the individuals capasity to make sacrifice for the community, for his fellow men’’ ( MK, eng prevod str. 271)
Međutim i Hegel upućuje ovdje na Kanta i na kategorički imperativ ‘’ Djeluj tako da maksima tvoje volje svagda može ujedno vrijediti kao načelo općega zakonodavstva’’ a skoro 150 godina kasnije Hans Kung u svojoj povijesti filozofije piše ‘’ Odatle možemo pretpostaviti da su dužnost i nagnuće dostojnost sreće i blaženstvo moraju uskladiti ‘’ ( Postoji li Bog, str. 499).
Prema tome dužnost je djelovanje prema kategoričkom imerativu : ‘’ Ne čini drugima ono što ne želiš da tebi drugi čine!!!!!’’ a to je djelovanje jako daleko od dužnosti prema državi i pravnome zakonu jer smo još uvijek u svijetu u kojem nije moguće govoriti o državi kao realiziranju slobode.
I konačno ja bih rekao da ova knjiga ne iskazuje objektivno niti Sutlićevu niti Hegelovu filozofiju mada je početno bila zamišljena kao Sutlićevo izlaganje Hegelove filozofije koje je on držao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Prije bi se moglo reći da je riječ o jednom falsifikatu koji je uglavnom nanio ogromnu štetu Sutlićevoj filozofiji za koju slobodno možemo reći da je predstavljala krunu hrvatske filozofije u drugoj polovici prošloga stoljeća.
Na žalost bit će potrebno jako dugo vremena da se Vanjina filozofija oslobodi ovoga balasta koji je filozofa doveo u pitanje u gotovo svim njegovim kardinalnim stajalištima . Jedan pokušaj da barem donekle ispravimo ovu nepravdu koja je Sutliću nanesena predstavlja i ovih šest priloga koji su sukcesivno objavljivani na magicusu i digitalnim knjigama u Zagrebu i za to urednicima velika hvala!!
zlatan gavrilović kovač
irida
bglavac
