Ja sam centar snage, zdravlja, spokoja i sreće – afirmacija je s kojom liježem na počinak i ustajem u jutarnjem buđenju. Otkako sam je počela upotrebljavati u misaonom obliku, u moju Dušu ugradila je upravo ono značenje koje je njezinim riječima iskazano.

Četrdeset godina sam živjela bez hrane za Dušu. Nisam znala niti da joj nekakva hrana treba. Godinama gladna hrane istine, mira, ljubavi, optimizma, sklada, harmonije, radosti i sreće, moja je Duša bila gotovo na umoru prije nego sam osvijestila zašto je nesretna. Ta nesreća ispoljavala se kroz različite vrste bolesti u mom fizičkom tijelu. Izostanak radosti koju pruža osjećaj sreće, dovodio je moje emocije do nezadovoljstva, a taj osjećaj stvarao je napetosti u mišićima i prenosio se kao oboljenje na fizičko tijelo. Bolesti mišića tražile su oslobađanje od nezadovoljstva i redovan odmor koji ja nisam imala svih godina svog radnog vijeka.

Naravno, imala sam godišnji odmor u firmi, onda kada firmi nisam bila potrebna za njezine djelatnosti, ali i dalje sam bila zaokupljena svim kućnim poslovima, kao i odgojem djece. Godinama sam lijegala umorna i budila se još umornija. U tom periodu svog života nekoliko puta sam završila u bolnici zbog problema s mišićima i kralješnicom. To mi je, zapravo, bio jedini fizički odmor od svakodnevnog rada, ali i novi psihički zamor u Duši zbog bola što nisam sa svojom djecom koja me trebaju. Nisam znala da postoje suptilne razine ljudskog bića, niti kako se one manifestiraju na fizičko tijelo. Kada sam konačno doznala nešto o tome, šteta je već bila učinjena. U svom fizičkom bivanju postala sam nesposobna za daljnji rad kojim sam privređivala za razvoj svoje društvene i obiteljske zajednice.

Imala sam četrdeset i pet godina života i samo dvadeset pet godina radnog staža. Danas kada sam došla do svjesnosti u tim međuodnosima i primijenila znanje koje sam uglavnom sama naučila, uspjela sam bitno popraviti nastale zdravstvene poteškoće. Zaustavila sam ubrzani  proces daljnjeg propadanja svoga zdravlja. Pitam se kako bi se moje zdravstveno stanje očitovalo da sam odmah, u početku svog radnog vijeka, naučila odmoriti se kada sam umorna ili učiniti nešto za svoju Dušu, da ona bude radosnija i sretnija u svom okruženju… Što bi bilo da sam znala kako moji misaoni oblici djeluju na moje emocije? Danas znam: da sam znala ispravno upotrebljavati svoju svijest, do bolesti mog tijela i Duše uopće ne bi došlo, a tijelo bilo bi mi u skladu s najplemenitijim osjećajima koje imam. O, kako sam samo skupo platila neznanje, ne razumijevajući da je ispravno znanje božanski pozitivan dar moje svijesti, tražila sam uporište u svijesti svoje okoline i bešćutnog društva koje me nije zaštitilo i poučilo ovim iskonskim istinama.

Na kraju cijenu plaćamo i ja i društvo za koje sam prerano postala beskorisna. Smatrala sam tu nesreću svojom nesrećom, no ona ima mnogo dublje korijene. Ti korijeni zadiru u samu strukturu  društvenog uređenja, školskog odgoja, zdravstvenog sustava, radne i obiteljske zajednice. S obzirom da sam došla do svjesnosti i potrebnog znanja u sustvaranju, nadam se da će netko u postojećim strukturama  pročitati nešto od ovih iskustava i možda nešto od predloženog i primijeniti. Ne pada mi na pamet više poricati svoje sudjelovanje i učinit ću koliko budem mogla i znala da se uključim u rješavanje postojećeg problema mislima riječima i djelima. Moja Duša čezne za iscjeljenjem svakog pojedinca i skupine u društvu u kojem živim. Nema zdravlja, ako se ne iscijele uzroci bolesti. Uzrok bolesti leži u odgovornosti svakog punoljetnog pojedinca za svoje zdravlje i zdravlje zajednice u kojoj živi. Kako se može pokrenuti osvještavanje?

Ono već djeluje na svim razinama društva. Kada dođe  „voda do grla“, svatko se uči plivati kako zna i umije, ne čekajući nikoga drugoga da ga spašava. Nažalost, zbog neznanja kako se održati „na površini“, mnoge Duše se utope u bolesti i nesreći. No, teške situacije znaju dati i te kako pozitivan rezultat. Poneke odustaju, ali većina ljudskih Duša bori se za opstanak na životu sposobnošću prilagođavanja i transformacije iskustava. Taj će se proces nastaviti dok god svaki pojedinac ne preuzme odgovornost za svoje ponašanje uskladivši se sa svim razinama svoje svijesti. Kada se to dogodi, Duša je slobodna i samo je promatrač zbivanja. Ona tada, zdrava i sretna, svjedoči Božanskim istinama kojima je obdaren svaki čovjek koji to uspije provesti u svom životu.

http://angelija.blog.hr/