Dura Europos i simboli grba Kraljevine Slavonije (3/4)

Božična čestitka Novog doba

2013. godina, Zagreb, Hrvatska

2012. Ponoćka u Betlehemu, Palestina

2012. "Betlehemska zvijezda" i jaslice, Betlehem

U kršćanskoj ikonografiji bogojavljenski prizor klanjanja Kristu jedan je od najstarijih motiva kršćanske umjetnosti.

Teza da je petokraka zvijezda stari kršćanski simbol za Betlehemski zvijezdu nije uvjerljiva. Povijesna je istina pritom pomaknuta, reklo bi se, motivirano. Brojni likovni prikazi teme "Poklonstvo kraljeva", od kasne antike do baroka, to potvrđuju. To su stvari koje su jednostavno vidljive.

250. Prisciline katakombe i najraniji očuvani prikazi Betlehemske zvijezde s 12 (16 - 24?), odnosno 8 krakova.

Na zidnim slikama iz ranokršćanskog podzemnog groblja (katakombe) u Rimu postupno se formirala kršćanska ikonografija simbola.

370-385. Kubikul Leonis, Commodillove katakombe, Rim

Kubikul Leonis ukrašen freskama sa scenama iz Biblije. Zidne slike iz katakomba su prva poznata umjetnička djela ranokršćanske umjetnosti.

370-385. Najstariji očuvan likovni prikaz Isusa Krista s bradom. U likovnom jeziku slika podsjeća na pompejanske freske.

Slikari su prikazivali golobradog Krista do IV. stoljeća kada se pojavljuje lik Krista s bradom. Na Zapadu se do XII. stoljeća prikazuju oba tipa, a na Istoku samo s bradom.

1) 500-526. Detalj mozaika iz ranokršćanske (arijanske) Nove bazilike svetog Apolinarija (Basilica di Sant'Apollinare Nuovo), Ravena. 2) 1260. Polikromni granit, Muzej katedrale u Santiago de Compostela

Magi s istoka, i frigijskom kapom na glavi (kao što je imao i Mitra), donose darove. Od 10. stoljeća mage počinju zamjenjivati kraljevi s krunama na glavi. Sjedobradi Melkior (kralj svjetla), Gašpar (čuvar blaga) i Baltazar (savjetnik u ratu) su kod Perzijanaca i Medijaca bili Zoroaštrini svećenici koji su se bavili zvjezdoznanstvom i proricanjem.

1011. Manastir Hosios Loukas (Sveti Luka), Grčka

1180. Krstionica sv. Ivana (Battistero di San Giovanni), Firenca

XII stoljeće. Zvijezda koja označava mjesto Isusova rođenja, Bazilika Rođenja Isusova, Betlehem

Na mjestu Isusova rođenja izgrađena je 333. godine Crkva Rođenja, koja je u VI. stoljeću zamijenjena današnjom Bazilikom Rođenja Isusova. U XII. stoljeću križari su postavili zvijezdu s latinskim natpisom koji spominje Isusovo rođenje od Djevice Marije.

1310. Duccio Maesta, Siena

1320. Giotto di Bondone, Padova

Giotto je zasigurno vidio Zvijezdu repaticu (Hellayev komet) 1301. godine, no ni on nije vidio petokraku Betlehemsku zvijezdu.

1) XV st., nepoznati autor; 2) XV.st., Maitre de Viella, Castres

1) 1370. Gentile da Fabriano, Firenca; 2) 1459. Benzzo Gozzoli, Bologna

1450. Giovanni di Paolo, Siena

1455. Rogier van der Weyden, Bruxelles

Ima li istaknuti crveni šešir (frigijska kapa) dvosmileno značenje? Odgovor zna samo flamanski slikar.

1461. Andrea Mantegna, Firenca

1473. Pietro Perugino, Perugia

1612. Fray Juan Bautista Maíno, Toledo

1708. Claude Verdot, Paris

1799. William Blake, London

1819. "Baal Zebub", William Blake, London

I napokon, nakon 1800 godina, Betlehemska zvijezda naslikana kao petokraka zvijezda repatica na minijaturi teozofa Williama Blakea.

Bog Baal se smatrao najmoćnijim božanstvom na Srednjem istoku. Izraelci su još od vremena mudrog kralja Solomona masovno štovali Baala, a jedino je prorok Ilija ostao vjeran Jahvi i nije se priklonio štovanju idola "... jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život." (1 Kr 19, 10). Kasnije su pravovjerni Židovi sljedbenike Baala podrugljivo zvali muhama ("muhama bez glave"), a njihovog idola Baal Zebub - Gospodar muha. Farizeji su i Isusa ismijavali govoreći da pomoću Baal Zebuba tjera zle duhove.

32. po.Kr., Strop svetišta Baalovog hrama, Palmira, Sirija

Novi Baalov hram (205 x 210 metara!) posvećen je 32. godine poslije Krista. Na stropu očuvanog svetišta su ukrasi s vjerskim simboličnim značenjem - sedam heksagonalnih niša s likovima bogova (Mars, Saturn, Venera, Merkur, Mjesec i Sunce). U srednjoj, centralnoj šesterokutnoj niši prikazan je Baal.

Palmirska trijada nebeskih božanstava: Aglibôl (Mjesec), Baal/Ba'al-Šamin (Jupiter) i Malakbêl (Sunce).

Aglibol i njegov brat blizanac Azizos (Jutarnja zvijezda) često su zajedno prikazivani kao dva jahača na devi.

Simboliku dva jahača na pečatu Templara (viteški red utemeljen nakon Prvog križarskog rata) najčešće nam objašnjavaju kao "simbol njihovog siromaštva" (srednjovjekovni "tajkuni"!) ili "simbol podvojenosti između vojnih i duhovnih obaveza". O nekom moguće prikrivenom vjerskom simbolizmu nema ni spomena. Također je moguće da templarski pečat Jeruzalema ne prikazuje crkvu Isusova Groba, koju su obnovili križari, već kružni Venerin hram u Baalbeku, gradu u blizini križarske desantne luke Akre.

Crkva Isusova Groba i ostaci Venerinog hrama u Baalbeku.

120. Bakhov hram, Baalbek, Libanon

Baalbek, grad u Libanonu, ime je dobio po Baalu, bogu Feničana i Kanaanaca. Spominje se i kao mjesto u kojem se rodio Baal. U vrijeme Rimskog Carstva izgrađen je najveći sakralni kompleks kojega su Rimljani ikada izgradili.

Na mjestu starijeg hrama posvećenog Baalu, podignuta su tri hrama posvećena Jupiteru (Baal), Bakhu (Dionis iz Anatolije) i Veneri (Aštarta/Aglibol)

120. Antički ornamenti Bakhovog hrama u Baalbeku.

Hram Durge (Batsala Devi), Bhaktapur, Nepal

Božica Durga (ili Kali) je okrutni oblik hinduističke velike božice Šakti. U prošlosti su joj prinosili ljudske žrtve, baš kao i feničanskoj božici Tanit u Kartagi.

Hram Durge, Kalkuta, Indija

Prastari religiozni ideogrami. Stilizirana zvijezda od šest krakova. Korijeni hinduizma datiraju se u doba Harappanske civilizacije (oko 5500. pr.Kr.) u dolini rijeke Ind.

1-Dura Europos, 2-Palmira, 3-Baalbek, 4-Kafarnaum

Dura-Europos bio je antički grad na obali Eufrata. U "Pompejima pustinje" pronađeni su očuvani ostaci rimskoga vojnog tabora, sinagoge, kršćanske crkve i mitreja. Arheološki nalazi, iskopani 1934. godine, izloženi su u Muzeju Deir ez-Zor u Damasku, dok je svetište boga Mitre rastavljeno i u djelovima preneseno na Yale University, New Haven, SAD.

244 -256. Sinagoga, Dura-Europos, Sirija

Na zidu sinagoge su prikazani likovi i priče iz Tore.

Jeruzalemski hram, freska iz sinagoge, Dura-Europos

Žrtvenik Baala ("Zlatno tele"), freska iz sinagoge, Dura-Europos

235. Isus i Šimun Petar levitiraju na Galilejskom jezeru; freska iz krstionice ranokršćanske crkve u Dura-Europos.

235. Kameni grob, zvijezda i dvije žene (treći lik žene je uglavnom uništen); freska iz ranokršćanske crkve u Dura-Europos.

Zasigurno najstariji kršćanski prizor Isusova groba, Marije i zvijezde. A čarobnjaci s Hogwartsa uvjeravaju: "Petokraku zvijezdu kršćani vide kao Kristov simbol, alfu i omegu." (vidi: Trubadur Jovanović i simboli grba Kraljevine Slavonije 1/4)

209 -211. Freske iz mitreja u Dura-Europos

Na zidnim slikama iz mitreja prikazani su Mitrina frigijska kapa, koju on nosi od rođenja, i orijentalni kostim. Frigijska kapa je stilizirani plod smokve kojom se hrani bog Mitra.

Mitrini podzemni hramovi ("mitreji") bili su razasuti kroz cijelo Rimsko Carstvo, osobito u mjestima gdje su bili stacionirani rimski legionari, najbrojniji poklonici kulta. Prvi spomen Mitrinih misterija dolazi od Plutarha sredinom prvog stoljeća prije Krista, a ideje koje mitraističko vjerovanje predstavlja kroz astrološki simbolizam je teško protumačiti jer ne postoje izvorna pisana vrela.

Tauroktonija, freska iz mitreja u Ostiji, Italija

Centralna ikona mitraizma, "tauroktonija", božanski Mitra, u pratnji zmije, psa, škorpiona i gavrana, prikazan kako ubija bika. U mitraističkoj ikonografiji također su prisutni Sol (Malakbêl?), Luna (Aglibôl?) i lav (proždire Sunce).

Scena ritualnog ubijanja bika (tauroktonijum) zauzima najsvetije mjesto u svakom mitreju.

Postoji mnogo interpretacija odakle dolazi rimski kult nepobjedivog božanstva Mitre (Deus Sol Invictus Mitras). Božanstvo Mitras (Mithra) spominje se u hinduističkim Vedama i u zoroasterskoj Avesti.

Mitra iz Arlesa, Francuska

Mitra iz Innsbrucka, Austrija

Egipatske petokrake nebeske zvijezde, "astralna besmrtnost", prisutne su i u sinkretističkom kultu Mitre. Na srebrenom reljefu su dvije od šest okultnih zvijezda prikazane s vrškom okrenutim prema dolje, odnosno s dva roga (vrška) okrenuta prema gore.

Mitraizam je do početka V. stoljeća bio u Rimskom Carstvu najjaća "oporbena stranka" Kršćanstvu. Kult Mitre dugo se zadržao i na ozemlju Hrvatske, osobito u Slavoniji.

Ostaci sinagoga iz I - IV stoljeća, Kafernaum, Izrael

Ukrasni reljefi sinagoge, Kafernaum, Izrael

Ukrasni reljefi sinagoge, Kafernaum, Izrael

X - XI st. Ukrasni reljef krstionice, Jupiterov hram, Split, Hrvatska

O simbolizmu "Splitske reljefne euharistijske petokrake zvijezde, zvanom pentalpha (5 A) ili pentagramom" pisao je prof.dr. Stjepan Krizin Sakač (1890-1973.), hrvatski iranolog, u časopisu Crkva u svijetu (Vol. 1, No. 4., kolovoz 1966, Split). Cijeli tekst "Vjerski simbolizam ukrasnih prepleta u staroj hrvatskoj umjetnosti" možete u cijelosti pročitati ovdje.

1420. Incoronazione della Vergine (detalj), Gentile da Fabriano, Fabriano, Italija

Ukrasni reljefi nadgrobnih spomenika Templara, Tomar, Portugal

Fotografija prikazuje križarski novac, kovanice normanskih vladara (Bohemond I. – IV.) Kneževine Antiohije iz razdoblja 1100 - 1216., te venecijanski dukat iz 1329. godine.

Na Zapadu se motiv petokrake zvijezde počinje rabiti tijekom križarskih ratova, dok pentagram nalazimo već na bizantskim kovanicama careva Justinijana I (518 -527.) i Justinijana II (565-578.).

1) 1151. De operatione Dei (O Božjim radovima), sv. Hildegard iz Bingena (1089-1179.), njemačka benediktinka; 2) 1492. "Vitruvijev čovjek" ili "Zakon proporcija", Leonardo da Vinci

Kada danas pišu o humanizmu neizostavno nam pod nos guraju Leonarda, a katoličku književnicu, skladateljicu i mističarku, svetu Hildegard iz Bingena, koja je 350 godina prije Leonarda "zastupala humanističke ideje", ne spominju čak ni mnogobrojne tzv. nevladine feminističke i lezbijske udruge.

"Vitruvijev čovjek" i Zlatni rez razvikani su tek u vrijeme viktorijanske Engleske.

1551. "De occulta philosophia libri tres", Cornelius Agrippa von Nettesheim

Agrippina dva od šest crteža proporcije čovjeka, od kojih se onaj u petokraki često u literaturi pripisuje Leonardu da Vinciju.

*1533. objavljeno je prvo, latinsko izdanje "Okultna filozofija u tri knjige" (Prirodna Magija, Nebeska Magija i Obredna ili Božanska Magija).

1644. "Ars magna lucis et umbræ", Athanasius Kircher

U drugom nastavku "slikovnice" (Crno Sunce i simboli grba Kraljevine Slavonije) vidjeli smo Kircherov crtež zodijačkog znaka Djevice ispunjen petokrakama, i knjigu "Ratio" nacrtanu iznad glave Djevice.

http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/15067-dura-europos-i-simboli-grba-kraljevine-slavonije.html