Odnesi me u plamenak sna, u planetarij u kojem se ogleda kristalna Luna i zrcale zvjezde tvoga neba. Ostavi me u žuđenom djeliću vječnosti u kojem ne postoji ni bol ni patnja, u Alephu beskraja u kojem nepostoje sjene koje zaklanjaju sjaj tvoga sunca. Odnesi me u dvore satenske noć da slušam tihovanje snova i šaputanje mjesečava praha. Ostavi me na hridi tvoga oceana da vidim rađanje biserja iz sedefa tvojih dubina. Odnesi me u dolinu suza da gledam kako rastu mirisni kristali zagrljaja psihe i amora. Ostavi me na laticama nebeskih cvjetova da očutim plam u očima svemira. Odnesi me u podmorje tvojih želja da u njima naslutim sitost ljepote i žeđ za nektarom tvojih plodova. Ostavi me u kapljici crnog vina da omamljena ljubavlju odživim sretne trenutke od sada do vječnosti. Odnesi me u tvoje nemire da osjetim spokoj uzbuđenja i uzdrhtalost tvojih snova. Ostavi me u tvom zagrljaju da odsanjam ovaj ljubičasti san na graničju između jučer i sutra, između dana i noći, između svevremena i našeg vremena.