Datum objave: 07.01.2018

Metafizički gledano, čovjek na sebi nosi sjenu, opterećen je prošlom karmom i sadašnjim nepravilnim postupcima. No puni čovjekov potencijal jednak je Kristovom.

Riječi Krist i kristal gotovo su identične i obje asociraju na čistoću i svjetlost. Krist je poput malog djeteta, potpuno čist i nevin. I upravo taj simbol malog djeteta zadnjih mjeseci viđam u svojim meditacijama. Tako sam u jednoj meditaciji čovječanstvo vidio u obliku  mračnih silueta, gotovo demonskog obličja. Siluete su okružile maleno dijete iz kojeg je isijavalo neobično svjetlo privlačno poput magneta.

Siluete su bile pune pokajanja i napajale su se na tom svjetlu, slaveći dijete. Svi mi, gotovo bez iznimke, smo te siluete, no ujedno smo i Krist kojem težimo.

Krist-dijete čuči u svakome od nas i cilj je probuditi ga u sebi. To znači da na praktičnom nivou moramo težiti da mislimo, govorimo i djelujemo poput Krista. Za početak ćemo kontemplirati na pojam Krista. Razmišljat ćemo o Isusu i njegovoj sveobuhvatnoj ljubavi koju je naslijedio od svoje majke Marije. Zatim ćemo se u izazovnim situacijama upitati kako bi Krist reagirao na našem mjestu? Što bi on rekao, poduzeo i odlučio?

S vremenom, mogli bi se ugodno iznenaditi dobivenim odgovorima,  jer taj odvažan i mudar glas je glas Krista koji prebiva u nama.

Ta komunikacija može se produbiti meditacijom. i to ne bilo kojom vrstom meditacije, već onom koja nas spaja s vlastitom dušom i srcem. Najbolja metoda koju sam do sada testirao za tu svrhu  je tehnika meditacije koju Drunvalo Melchizedek opisuje u svojoj knjizi  Živjeti u srcu.

Za vrijeme jedne druge meditacije opet sam doživio sličnu viziju gdje je nekoliko južnoameričkih šamana slavilo malo dijete. Skupina ljudi, uključujući i mene, je to radosno promatralo. Cijeli obred događao se u staroj piramidi  usred džungle do koje je valjalo dugo pješačiti. Na kraju obreda šamani su za mene, još uvijek unutar piramide, složili mali šator. Ušavši u šator okružio me ugodan mrak i to je bio trenutak osobnog doživljaja Kristove svijesti.  

Zanimljiva je simbolika da se usred monumentalne  piramidalne građevine, a koja bi mogla predstavljati fizičko tijelo, postavlja jednostavan šator kao simbol duše koja je mekana i esencijalna.

Šator ujedno označava intimnost, zaklonjenost od tuđih pogleda. Jer susret s Kristom je osobne naravi i događa se unutar vlastite duše. Tom činu nisu potrebni svjedoci.

Drugi Kristov dolazak, koji se u starijem dobu doslovno očekivao u njegovom fizičkom tijelu, u današnje vrijeme u pojavi Maitreye, zapravo se odnosi na rađanje Kristove svijesti unutar nas samih i dizanje frekvencije Zemlje na sasvim novu razinu postojanja.

Autor: Daniel Postružin

Ostale članke iz 'Dnevnika indigo djeteta' potraži na: 
http://indigo-svijet.hr/clanci/dnevnik-indigo-djeteta/