"Pripovjedaju da je Odisej, sit čudesa, zaplakao od ljubavi vidjevši obalu Itake zelene i smjerne. Umjetnost je poput Itake sva od zelene vječnosti, ne od čudesa. I kao beskrajna rijeka koja prolazi i ostaje, odraz istog nepostojanog Heraklita, istog i drugačijeg, kao beskrajna rijeka."

Luis Borhes

 

Ti si samo druga žena,

oprosti, ali

ti ne znaš zašto je vuk pojeo Crvenkapicu i

kako se lisica smije.

Ti si došla kasnije i ne možeš znati

koliko se ljepote krije

u slavlju petnaestog, šesnaestog, sedamnaestog,

osamnaestog rođendana

niti koliko nježnosti

daruju dlanovi u kinu

za vrijeme dosadna filma.

Ti si srela muškarca

i ne možeš znati

koliko se ljepote krije

u zabranjenim zagrljajima

u poljupcima u mraku

pred vratima roditeljskog stana.

Ti si samo druga žena

oprosti

ali ti ne znaš da on voli Preverta, Lorku, Jesenjina,

da je želio prihvatiti manire velegrada,

da je uživao u teatru iz pozornice,

da je volio jutra na trgu cvijeća,

miris svježeg peciva

i tek ubranog cvijeća.

Ti si tek druga žena

i ne možeš znati koliko je nježnosti i nevinosti

skrivalo njegovo mlado srce,

u sretnim trenutcima između

djetinjstva, mladosti i zrelosti,

između mature i diplome

između anatomije i biologije

fizike i kemije

između sna i jave.

Ti si strpljiva, ti si dobra

ti si mu poklonila vjernost do groba,

ali ti si tek druga žena

i nisi mogla osjetiti što znači

rastanak

na par dana, na par mjeseci

ili onaj zauvjek,

a ljubav je bila još tu

skrivena duboko u nama.

 

 

 

Ti se žrtvuješ, ti si samozatajna,

ti si žena,

ti si majka njegovoj djeci,

ali mu nisi ljubavnica,

ti si tek druga žena

i nisi osjetila da njegovo srce

treperi strunama violine,

da voli ples u oblacima,

i kule od pjeska u mislima.

Ti si ga zavoljela, a

nisi osjetila da on treba ljubav,

a ne navike,

ti ne vidiš sebe u njegovim očima

jer nisi naučila gledati srcem,

osjećati sluhom,

slušati očima.

 

Ti si tek druga žena

ponizna, brižna, poštena

ali tek druga žena

jer ne znaš obrisati tugu s njegova lica,

ne znaš osmjehom skinuti brige s njegova čela,

ne znaš ga šapatom uspavati,

poljubcem probuditi

 Ti si tek druga žena,

ljubomorna na njegovu mladost

ti sebi i njemu kradeš trenutke,

jer nisi osjetila da se LJUBAV

tiha, nezvana i sama

jednoga dana skrila duboko u vama.

Ti ćeš ostati tek druga žena

ako ne čuješ ljubav u njegovom pogledu,

ne prepoznaš svoj lik u njegovim očima

ne dozvoliš mu da se ogleda u tvojima.

Bit ćeš vječno druga žena

ako ne spoznaš da je ljubav

kao Itaka daleka,

sva od zelene vječnosti, a ne od čudesa,

oaza u koju se samo

sretni uvijek vraćaju.

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.

http://umijece-vremena.blogspot.com