DRUGI ČIN

Mjesto radnje: kabina admiralskog broda Kristofora Kolumba.

Na stolu dogorijeva brodska svjetiljka. Jutro je. Prvi zraci sunca prodiru kroz malene prozore. Kolumbo, vidljivo umoran i stariji, odlaže oveću hrpu papira. Čuje se kucanje na vratima.

Kolumbo Ulazi, moj dragi Karlose.

Karlos Zabrinuo sam se. Čitavu ste noć proveli nad tim papirima. Želite li topli čaj?

Kolumbo Hvala ti, moj vjerni prijatelju. Nemam potrebu za čajem. Nego, jesu li ti poznati ovi papiri na stolu?

Karlos Da, prepoznajem moje zapise s otoka kojeg smo nedugo napustili. Nadam se da sam vjerno zabilježio Vaš razgovor.

Vaša je želja bila moja zapovijed. Neće mi biti teško, još su svježi utisci jednog čudesnog, posebnog, neponovljivog razgovora dvaju svjetova koji su se ipak razumjeli. No, oprostite, prije nego što počinjem čitati, recite mi, hoćete li to sami prepisati i staviti u škrinju u kojoj čuvate brodske dnevnike, kao i izvješća Vašim nalogodavcima, gospodarima ili mecenama…

Kolumbo Dobro pitanje – ali zaboravio si dodati – I VAŠIM SUCIMA… Jesi li uopće svjestan da je tvoj zapis krunski dokaz budućeg sudskog procesa – i to ne samo protiv mene, tebe ili posade, već i protiv svih sadašnjih i budućih slobodoumnika koji su se drznuli da pomišljaju vlastitim zdravim razumom i prema vlastitoj savjesti…

Karlos Ako sam negdje pogriješio, prekorite me…

Kolumbo Ni govora. Tvoje je djelo mala neponovljiva knjiga – nisam ja neki govornik…

Karlos Bojao sam se Vaše reakcije. Nije jednostavno bilo prenijeti baš sve – kažem sve, a pri tom mislim na geste i mimike. Sreća je što razumijem jezik gluhonijemih, a kako izgleda, taj je gotovo isti na cijelom svijetu.

Kolumbo Gotovo da ti zavidim… U tvojim sam zapisima prepoznao i tebe ali i sebe – u nekom novom svjetlu. Da, postao sam nepoznati Kolumbo.

Karlos Osjećam neku tugu u Vašem izričaju, nešto bolno, neizrecivo. Ili se varam?

Kolumbo Tvoji su zapisi, sada ih razumijem, otvorili tebi i meni neka nepoznata obzorja.

Karlos To su i Vaše misli, ja sam samo bio posrednik u razgovor s otočaninom.

Kolumbo POSREDNIK? Više od toga, čak više i od onih koji si utvaraju da su Božje sluge što prenose Njegove mudrosti neukom puku. Ipak, dozvoli, makar sam umoran, iscrpljen, jer ogromna mi je želja da Tvoj tekst, makar nije Tvoj, ali ipak jest, da mi to pročitaš sam, onako smireno kako si zapisivao. Živa riječ ima neku drugu težinu. Pisana je – naravno – trajnija od sjećanja, no ona njena je poruka višeznačna: RIJEČI NISU DOVOLJNE. Stoga, molim Te, opusti se i čitaj! Uostalom, učinit će Ti se da sam u jednom trenutku zaspao. Kažem: učinit će ti se. Ja ću tada biti u jednom novom, možda boljem svijetu. Shvatit ćeš već! Nemoj pokušavati da me dozoveš iz tog svijeta. Takav san bez snova nekome je dar a nekome kazna. I, još nešto. Tvoje zapise Ti potpiši, uredno zamotaj i pospremi u najveću bocu. Sve dobro zapečati i baci u more… A kartu našeg otoka sa položajem na kraju oceana spali. Taj otok neka ostane posljednji raj na Zemlji.

Karlos Potpuno sam Vas razumio. Učinit ću kako rekoste, admirale.

Karlos uzima uredno složene zapise i započinje čitati:

„Ovo je zabilješka razgovora između admirala Kristofora Kolumba i Otočanina. Zamoljen sam da budem posrednik, jer je domaćin gluhonijem, a ja razumijem taj jezik. Slovom "K" označujem admirala misli, a slovom „O“, poruke domaćina sa nepoznatog otoka“.

O. Dobro došao, stranče. Pozdrav prevoditelju i posredniku.

K. Donosimo plameni pozdrav naše kraljice Izabele.

O. Zahvaljujemo. Odmah smo prepoznali ubojitu moć vaših topovskih cijevi iz koje rigaju plamene munje i uništavaju naše žitelje, koji su vam se došli iskreno nakloniti… Upoznali su fatalnu moć ognja. Moramo se mislima odseliti u davna vremena, u doba silovite erupcije vulkana. Naš je otok oduvijek velik i šumovit. Ipak, bujice vatrene rijeke uništile su sve do čega su došle. Srećom, nije dugo trajao… Mnogi naši preci su stradali. Ali, ne samo oni, već i biljke, životinje. Preživjele su ptice… i par Geana, koji su se sklonili u more… Voda je naša prirodna kolijevka. Sve što živi rađa se iz vode. Započeli su s hvatanjem puževa, rakova, algi – i tako je započeo novi razvoj naše vrste. Neki su pronašli mrtve ili poluizgorjele životinje i drugo korijene u zemlji. To je bio početak jedne velike tragedije. Ono što je izgorjelo nije privlačilo Geane, već ono što je bilo napola ispečeno i kuhano u udubinama vruće vode…

K. Što ih je to privuklo?

O. Miris i okus! Nešto posebno, ranije nepoznato, nažalost - i hranjivo. Nije dugo trebalo, u vruću su vodu ubrzo počeli bacati živa bića iz mora. Od tada sve je postalo drukčije. Usvojili su ognjište poput novog božanstva. Kasnije su pronašli da iskra miruje u drvetu ili kamenu. Jedan je opasan i čudesan duh započeo svoj stravičan ples – nazvali su ga – VATRA. Vremenom su iznjedrene potpuno nove tvari, oružja i oruđa. Naša je vrsta ostala bez prirodnog neprijatelja – ustvari nikada ga nije niti kimala. Postala je, ne znajući, rob plamena. To nije uspjelo niti jednoj jedinoj vrsti na Zemlji. Vatra ga je odvojila od žive prirode, stvorio je nove nerazorive tvari, suvišne i opasne. Za to je te zaslužan njegov novi um u nastajanju. Počeo se povećavati. MI to ne vidimo, ali znamo – lubanja nije mogla slijediti tu eksplozije nove mase… Nova hrana sadržavala je nepoznatu kakvoću. Tajanstven je to svijet oplemenjenih ili zatrovanih bjelančevina. Možda je došlo do postepenog lijepljenja mozga, u kojem se uhvatila prva iskra razuma, a nazivamo je idejom! Lubanja se počela širi i krpati po šavovima, a kad je i to bilo nedovoljno, mozak se počeo uvrtati u vijuge…potiskujući iskonsko središte promišljanja. Novi mozak ili kora, postala je opasan prirodni stroj za uništavanje drugih bića, a sve u ime stvaralaštva ili pobjede uma… Daljnji tijek onoga što ljudi nazivaju razvoj otišao je u pogrešnom smjeru – naši su preci ustvari – podivljali, rođeno je nasilje… Bića koja žive u moru prilagodila su se uvjetima preživljavanja, ali za njih ne možemo reći da su agresivna, a još manje da su okrutna! Samo je naša vrsta bila u stanju ubijati bez razloga, nanositi patnju, izražavati mržnju, ponižavati i porobljavati…

K. Razumijem Vas, iako ne u potpunosti, priznajem. Naša je kraljica dobra – donosimo vam darove u znak prijateljstva…

O. Zahvaljujem – mi smo bogati u skromnosti – shvatili smo da je najveće bogatstvo u odsustvu želja i nepotrebnih stvari. Jednom, davno, želje su nas razapinjale između onoga što želimo i onoga čemu se moramo podrediti.

K. Donosimo vam kulturu i civilizaciju – osjećam da vam ti pojmovi nisu strani…

O. Zahvaljujemo. Mi smo odavno prošli to razdoblje ropstva i kolektivne histerije – gajimo kult slobode i ravnopravnosti. Ne obrađujemo polja – ne rušimo svete šume što zadržavaju vlagu u korijenima i naš su prirodni krov od nepogoda. Ono što vi vjerojatno smatrate da je civilizirano ili pripitomljeno za nas je atavizam, nešto rudimentarno i odbojno. Štošta se lošeg krije u tzv. dostignućima – skloni smo vjerovati da je sve to samo jedna maska samouništenja što opasno prijeti ljudima i svim živim bićima. Gradnje, koje veličate, preslik su patološke piramidalne nutrinje. One otvaraju nove grobnice još živih. Ne trebaju na vaše neprirodne nastambe, samovoljni zatvori, ili kuće, bez zraka, ispunjene vlastitim ili životinjskim izmetima, prepunim boleština, smrdljivi podrumi i spremišta nepotrebnih stvari… Takvim je suludim zamislima jednom morao doći kraj – i takve su tzv. civilizacije osuđene na propast. Ne trebaju nam vaše trke i mučenja životinja kao i robova, cirkusi, kladionice, tetovaže, nakiti, trgovanja, gomilanje novaca, kinđurenje, lickanje i bojanje tijela, obožavanje totema i simbola. Što će nam maškare i rituali, himne, zastave i parade, vlast, kraljeve i sluge - ceremonije što sjaja su trebale dati lažnim vrijednostima. Sve su to maske ili prividi jednog izopačenog i iskrivljenog svijeta…

K. Donosimo vam grnčarije, posude za pripremu hrane, i higijenu…

O. Zahvaljujemo – priroda nam nudi sve što je bitno za opstanak – imamo čiste izvore, a za higijenu je dovoljno što se brčkamo u morskim plićacima…

K. Donosimo vam zamke, oruđe i oružje za lov riba, ptica i kopnenih životinja…

O. Zahvaljujemo. Prepoznali smo suživot s ostalim vrstama. Poklanjamo i vama ono što sami koristimo, samo one plodove koje nam nudi priroda: salbu, đumbir, batato, amarant, alge i gljive, kao nadomjestak za meso. Voće i druge bobice imamo za snagu naših tijela. Oruđe nam ne treba – sve što vatra dirne isto bitno promijeni sastav i kakvoću tvari. Ne koristimo kuhanje, pečenje, soljenje, dimljenje ili konzerviranje hrane jer smo zadovoljni s prirodnim vrenjem - iako poneko voće primjetno podiže naše raspoloženje do umjerene euforije.

K. Ali, oružje vas štiti od napadača…

O. Mi nemamo prirodnih neprijatelja, osim naše vrste koja obitava negdje daleko, a izgleda sve bliže, poput Vas što nam donosite nova uvjerenja - mačem i plamenom…

K. Nudimo Vam našu svetu religiju, humane pogrebe…

O. Zahvaljujemo – mi ne znamo zato što vjerujemo već vjerujemo zato što znamo. Ono što ne prepoznajemo pripisujemo, recimo to tako, višim silama. U te više sile teško možemo ubrojiti neke imaginarne rajske vrtove – našim odlaskom te vrtove napuštamo i vraćamo se u prapočela – iz čestica u čestice, ili prema vašoj dogmi – iz praha u prah… Lažno sjećanje zakapanjem mrtvih u neke grobnice, ili spaljivanje pokojnika, - zar je to nešto, plemenito, humano? Mi naše pokojnike ispraćamo u vodu, odakle i potječemo…

K. Nudimo vam ogledala, nakite…

O. Hvala. Od davnine znamo što znači lažni odraz u vodi, iskrivljena slika Narcisa i samozavaravanje. A stvarima i nakitu ne robujemo i ne pretvaramo se u njih…

K. Nudimo pismo, jezik, simbole i ukrase u zamjenu za zlato, srebro i drago kamenje.

O. Zahvaljujemo, naše je pamćenje mudrost kroz tisućljeća. Učimo jedan od drugog, a najviše od prirode. Naše su misli u našim dodirima – riječima ne možemo izraziti naše osjećaje – dodirujemo se ili mimikom šaljemo i primamo čak i one najdublje misli, kao ljubav, strah i zadovoljstvo. Šutnjom možemo gotovo sve izreći. Simbole zapisujemo u pijesak na obali – pa traju koliko i hod plima-oseka. Tražite od nas neke vatrene kovine i dragulje? Ne diramo čudesan sklad tvari iz utrobe naše Zemlje. Odbacili smo alkemiju kao nove tvari što imaju boju krvi ili šutljivog pijeska. Dragulje smo prepoznali kao prijeteće strijele što ubijaju naše oči i um, režu do krvi… Ne, to nam uistinu ne treba. Naša tijela ostavljamo čistim – nismo ružni jedni drugima…

K. Nudimo vam čvor i pletivo…

O. Zahvaljujemo – poznajemo smrtonosan zagrljaj spirale povijuše ili stisak velike zmije. Pletivo nam daju lišće i skup tankih grana, pa su nam sasvim dovoljne za pokrov.

K. Donosimo vam svijeće…

O. Hvala. Uživamo u mjesečevim zracima i zvjezdanom nebu, a radujemo se kiši što donosi rast svega što živi. Noć smo prepoznali kao ljepši dio dana. Tada tiho pjevamo, jer to smo naučili prije nego što smo naučili govoriti…

K. Poklanjamo vam čamce i kotač…

O. Zahvaljujemo – rekao sam ranije da se držimo obale – kraja. Da smo stvoreni za vodu imali bismo prirodne peraje. Kotač? Tamo gdje prolazimo bosim nogama cvijeće i dalje raste. Kotač je opasno dostignuće – jednom ćete i samo shvatiti da vam prometala oduzimaju životni prostor… nepovratno.

K. Nudimo vam novac…

O. Zahvaljujemo na dostignuću legalne prijevare. Vratili smo se na razmjenu onoga što imamo i ne gomilamo i tu halucinogene tvar…. Za koju možete sve kupiti osim poštenja i savjesti...

K. Nudimo vam privatno vlasništvo…

O. Zahvaljujemo – svi smo bogati dok možemo to dijeliti jedni s drugima. To je naša matematika – dijeljenjem umnožavamo. Prirodna bogatstva ne mogu pripadati pojedincima ili skupinama, ona su vrijedna samo kao zajedničko dobro zajednice. Od trenutka kada su naši davni preci započeli s odvajanjem na OVO JE MOJE, A OVO TVOJE, sve je krenulo nizbrdo. Bili su to kobni pojmovi – moje i tvoje…

K. Nudimo vam naša znanja o matematici, šestar i ravnalo…

O. Zahvaljujemo – nama ne trebaju vaši brojevi s nulom, kao na tezuljama koje smo odavno odbacili. Imamo dovoljno prstiju da sve određujemo prirodnim brojevima. A geometrija je u samoj prirodi – ništa nije ravno, niti pod pravim krutom, točka do točke određuje izgled krivulje u neponovljivoj prirodi. Kružnicu na pijesku opisujemo prstom – to je središte zamišljenog kruga… Šestar i ravnalo? Znakovlje masona zadržite za sebe..

K. Nudimo vam pripitomljavanje životinja…

O. Po čemu su ona divlja? Zar sloboda nije za sve što živi? Ne spavamo niti općimo s drugim vrstama, ne ubijamo ih zbog hrane ili mučenja – živimo u skladnom suživotu. Još nismo primijetili da im otimamo životni prostor.

K. Nudimo vam krzna, lijekove…

O. Nije nam hladno. Izborom i pravilnim načinom prehrane jačamo svoju otpornost. Ionako ste nam donijeli neke nove, smrtonosne bolesti. Životinjsko je krzno nešto sveto – zamislite da vama netko odere kožu!

K. Nudimo vam novu povijest…

O. Hvala – mi znamo učiti od prošlosti te je ne trebamo ponavljati. Vašu povijest pišu samo pobjednici, a mi znamo da je svaka sila samo za vremena…

K. Donosimo vam naše zakone…

O. Hvala – njegujemo dobre običaje.

K. Imamo za vas dobre čuvare reda i ćudoređa.

O. Hvala – shvatili smo da je previše čuvara reda poput viška bijelih tjelešaca u našoj krvi – od kojih nastaje smrtonosna boleština. Prepoznali smo da su nagrađivanja učinkovitija od kažnjavanja.

K. Donosimo vam zabavu…

O. Hvala – nismo zaraženi bolesnom dokolicom – dosadom.

K. Nudimo vam igre…

O. Hvala – one su primjerene samo djeci. Na vrijeme smo shvatili da su opasne igre idejama – mogu otići predaleko.

K. Nudimo vam blagostanje…

O. Hvala i to već imamo. Jednom će to sijevnuti pjesniku, koji će vam poručiti: NE TRAŽITE BOLJE OD DOBROGA…

K. Nudimo vam državu…

O. Hvala – mi njegujemo povjerenje. Što su države nego dogovorene tamnice… duha…

K. Nudimo vam naše vrijednosne sustave...

O. Hvala – bolje da ih stalno preispitujete.

K. Nudimo vam vođe, poglavare…

O. Hvala – znamo što su pustoši koju su ostavile elementarne nepogode - koju nazivate VLAST. Prisjetite se – Platona…

K. Nudimo vam gradnju…

O. Hvala – ne trebamo je. Ne iscrpljujemo tlo i ne mijenjamo tokove rijeka, ne rušimo šume zbog nehumanih zdanja, ne gradimo spomenike ludosti, utvrde i palače, ne navlačimo munje i gromove šiljatim tornjevima… Čak i kamenje, tu mrtvu materiju što beživotno prijeti sama po sebi, poput meteora ili bazalta, ostavljamo tamo gdje se i nalazi – neugodna je tajna zračenja te tvari. Ne stvaramo ograde za ljude i životinje već izgrađujemo duhovne mostove uzajamnog prijateljstva, uvažavanja i snošljivosti...

K. Nudimo vam umijeća…

O. Hvala. Prepoznali smo - osvetu strojevlja. Neki od tih vaših tzv. dostignuća zaprijetit će i vama samima – nestati će zelenilo, a nepoznata zračenja uništavat će vaše živote i sav život uopće.

K. Prenijet ćemo vam naša znanja o rudarstvu…

O. Hvala – ostavili smo vulkanske tvorevine na miru. Iz utrobe Zemlje već imamo vlastitu toplinu. Sunčeva je upitna. Vulkani nam obnavljaju zrak što nepovratno odlazi u eter – pretvara se u vodik za neke nove planete i zemlje kao našu. Što će nam teški metali što truju vodu, zemlju i zrak. Sve što nam treba, kao i drugim oblicima života, stvaraju naša tijela. Pogledajte, zar kitu treba metal iz vode? Tamo ga nema. Možda ga metal kit stvara - sam. Tako je i s drugim tvarima – biljka ih stvara sama…kao i gljive, drveće… Zar niste uočili da zelene alge nastaju i u dubokim šupljinama na kopnu, kao i u moru – bez Sunčeve svjetlosti?

K. Nudimo vam križanje biljaka, životinja…

O. Hvala – ne prihvaćamo nasilno stvaranje novih vrsta. Priroda ima obilje zakona. Ne iskorjenjujemo korove i ne stvaramo neplodne vrste. Ne tražimo od prirode prevelike plodove i ogromne klasove žitarica… Priroda nas uči da je u najmanjem najveća snaga. Još uvijek učimo. Osjećamo opasnost od preslika...

K. Nudimo vam udice, mreže, mrjestilišta…

O. Hvala – volimo ponekad pojesti sirovu školjku i alge. Naše obale još nisu zagađene. Ne kidamo prirodni poredak zatvaranjem životinja ili umjetnim ribogojilištima – ne napadaju nas njihovi izmeti, paraziti i boleštine. Živimo kratko, za Vaše poimanje, ali sadržajno! Na vrijeme smo shvatili da nam ne trebaju stvari – mi gradimo uzvišene odnose… čistu čaroliju potpunog življenja! Prepoznali smo radost jednostavne ali plemenite - iskrenosti!