CARPE DIEM

Dok se svitanje bori sa ostatcima tame
i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći
srebrnu haljinu
stojim na obali sna i
prisjećam se
njegove ljepote.

Zavoli dan u kojem se budiš
šapuće mi mjesećina pri odlasku
zavoli misli i sjećanja
šapuće mi sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,

 

dozvoli srcu da diše,
šapuće mi krilati konj
koji me je noćas
nosio u daljine.

Za mrkim čempresima dime se
iskre plavićastog svitanja
Pred mojim snenim očima
izrasta zagrljaj 
s krilatim Amorom i ljepoticom duše

statua koja njema još uvijek sanja.

Zavoli dan u kojem se budiš,
ruke sijača zvijezda
još uvijek prebiru po harfi
tiho, još tiše

 

zvuci tuge postaju cvrkut ptica,
miris jasmina pred prozorom,
ljepota dana u kojem,
još snena

 
pozdravljam vilu svitanja, osluškujem tonove neba,

to

 muškarac i žena pjevaju o prijateljstvu.
i poručuju nam,

CARPE DIEM

PRIJATELJI!

Dozvolimo srcu da diše i uživajmo u ovom danu i u predivnim  tonovima ove pjesme posvećene  prijateljstvu.