CARPE DIEM
Dok se svitanje bori sa ostatcima tame
i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći
srebrnu haljinu
stojim na obali sna i
prisjećam se
njegove ljepote.
Zavoli dan u kojem se budiš
šapuće mi mjesećina pri odlasku
zavoli misli i sjećanja
šapuće mi sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,
dozvoli srcu da diše,
šapuće mi krilati konj
koji me je noćas
nosio u daljine.
Za mrkim čempresima dime se
iskre plavićastog svitanja
Pred mojim snenim očima
izrasta zagrljaj
s krilatim Amorom i ljepoticom duše
statua koja njema još uvijek sanja.
Zavoli dan u kojem se budiš,
ruke sijača zvijezda
još uvijek prebiru po harfi
tiho, još tiše
zvuci tuge postaju cvrkut ptica,
miris jasmina pred prozorom,
ljepota dana u kojem,
još snena
pozdravljam vilu svitanja, osluškujem tonove neba,
to
muškarac i žena pjevaju o prijateljstvu.
i poručuju nam,
CARPE DIEM
PRIJATELJI!
Dozvolimo srcu da diše i uživajmo u ovom danu i u predivnim tonovima ove pjesme posvećene prijateljstvu.
bglavac
irida
edin.kecanovic
