Stajala je na nekoj obali,
a more više nije bilo more
i sunce više nije bilo sunce.
umorno pruži ruke
i
dotaknu sunčanu zraku
snovima omamljena.
Bilo je kao rukovanje
čekanjem okrunjeno
a
sakrivena u rijeci pročitanog,
tek naslućena u poljupcu,
zatvorena u neizgovorenim istinama,
odjevena u čovjeka,
vratila se ljubav.
Osjetih treptaje nekog čudesnog osjećaja. Osjeti hbuđenje u sebi, buđenje u novom snu. Otvorih oči. Stajala sam još uvijek na istoj obali. Miris novog sna se izmješa sa mirisom mora i ljepotom sunca.
Došao si toga dana
čela punog osmjeha
i uzdrmao oklope
moga nepovjerenja.
Zatvorio si kapije
na kojima su vrebali
laskavi prodavači šarma
i površni potrošaći snova.
Došao si toga dana
očiju punih sunca
i vidjeo moje od stvarnosti sakrivane,
godinama branjene nesigurnosti.
a ništa nisi znao o meni
ni trud da maska,
koju si ti prvim poljubcem skinuo,
bude savršena,
ni uzaludnost igranja
fatalne žene
kojoj si ti nježnim zagrljajem
s lica skinuo osmijeh lažne sreće.
Došao si toga dana
s buketom slobode u rukama
šireći ljubav nad umornim srcem
i naučio me da vjerujem.
bglavac
irida
edin.kecanovic
