Dok kristalno jasna noć

skida srebrnu haljinu 

ona 

zaustavljena u trenutku buđenja

vidje zvijezdanog orla

u beskraju nedosanjanog sna.

Vidje čudesnu pticu nad morem
koje nije bilo more
pod suncem koje nije bilo sunce.

Još uvijek snom omamaljena 
zagrli sunčev trag
most ka ljepoti buđenja.
Bilo je kao rukovanje
čekanjem okrunjeno
a
sakrivena u rijeci pročitanog,
tek naslućena u poljupcu,
zatvorena u neizgovorenim istinama
odjevena u čovjeka
vratila se ljubav.

ONA osjeti buđenje u sebi, buđenje u novom snu. Miris sna se izmješa sa mirisom svitanja i ljepotom sunca. Zvjezdani orao se slio u život koji je do tog trena samo sanjala.

Došao je toga dana
čela punog osmjeha
i uzdrmao oklope
njenog nepovjerenja.

Zatvorio je kapije
na kojima su vrebali
laskavi prodavači ljubavi
i površni potrošaći snova.

Došao je toga dana
ruku punih sunca
i dotaknuo njene
godinama branjene nesigurnosti,
a ništa nije znao o njoj
ni trud da maska,
koju je on prvim poljubcem skinuo,
bude savršena
ni uzaludnost u igranju
fatalne žene,
kojoj je on nježnim zagrljajem,
s lica skinuo osmijeh lažne sreće.

Došao je toga dana
s buketom mira i slobode u rukama
šireći ljubav nad umornim srcem
i naučio je da povjeruje

u ljubav, san i zvjezdanog orla

kojeg uvijek sretala na granici između sna i jave

u maglovitim svitanjima koja su suncu zatvarala put

do njenog godinama uspavanog srca.