U jednoj malenoj  kučici na osami…udaljenoj od gradskih gužvi…udaljenoj od onog,pomalo lažnog novogodišnjeg blještavila… od ljudi,namještenih osmjeha …skrili smo se …ti i ja…

Snijeg je prekrio prirodu a mjesec je svojim odrazom u toj bjelini…osvjetljavao puteljak ,što ga je snijeg već odavno zatrpao…

No…mi …ionako nismo namjeravali nikud…

Na prozorskom zamagljenom staklu prstima sam ispisala naša imena…poput zaljubljene djevojčice ...i uokvirila ih u srce…a svijeće su svojim treperenjem … stvarale sjene  naših tijela…

…Lijepo je…

Miris novogodišnjih kolača…miris naranči i cimeta…širio se u daljinu…

…muzika tiho svira…

…grliš me…

…ljubiš…

…i ja se polako uvlačim u tvoj zagrljaj jer …ponoć je blizu…

…želim da ove dvije duše…tvoja i moja …zakorače u novu godinu…kao jedna…

…želim da budemo jedno…dok sat ,sa zvonika,bude udarao 12 puta…

…i dok me ljubiš…sve nježnije …dok me privijaš uz sebe sve jače… dvije kazaljke …udarivši jedna od drugu…postaju jedna…i između naših uzdaha…čujem kako odlazi prošlost i…sretna sam ,jer sam …s osmijehom na usnama  krenula u susret… novim  danima…

Iz daljine se čuje buka … slavlje…

…a zvuk pucketanja …pucketanja drveta u ognjištu ispred nas…je jedini zvuk što je razbijao  našu tišinu…

Jedno pored drugog…ugrijanih,ali sad već mirnijih ruku dodirivali smo jedno drugo…i s osmijehom ,promatrali snijeg…što nam je na prozorsko staklo,pahuljama lijepio  svoje poljupce…

…Lijepo je…

 

…Sretna Nova Godina!!!....