Možda je zapisano u stoljetnom kalendaru, možda se dogodilo u trenu kada sam rođena, možda...Znam da je počelo davno, među zvjezdama. Ako postoji magična ruka sudbine što Kupidu daruje strijelice onda je za naša srca odabrala nedjeljivu, nesalomljivu, neuništivu. Možda je bilo tako, a možda je ipak sve samo ljubav.  Odsanjah ljubičasti san u obličju neizrecive nedodirljivosti. Bijela ptica donosi bisere riječi i pali ugaslo sunce. Toplina se širi, budi me miris jutarnje kave. Sa tornja crkve odzvanja poziv na jutrenje. Osmijeh još snenog djeteta sa tvojih usana dodiruje čelo iza kojeg se bude leptiri. Još je rano za teške misli. Prepuštam se trenutku radosne igre osjetila. Miluješ mi srce dodirujući obraz. Čuvarica Lunina hrama skuplja neizgovorene riječi i odnosi ih noćnom skitnici kao znamenje njegova bdijenja nad ljubavnim zagrljajem, kao zalog za njegov povratak u novi san. Zvon zvona smjenjuje cvrkut ptica, na obzorju se rađa mladi dan. Noć prepuna sanja odlazi prepuštajući nas lijepoj budnosti. Ocean slavi naš povratak iz podmorja prepunog baršunastog azura proteklih žudnji. Šumi pjevom  sirena koji pretače u toplo zlato na Levantu stvarnosti. Neizrecivost nedodirljivosti dobija konture srcozorja, iza čela lepršaju leptiri i bezriječje pretvaraju u misli. Dobro ti jutro ljubavi, šapnuh s okusom kave na usnama. Dobro ti jutro srećo, odgovaraš otpijajući budnost sa mojih usana. Odakle dolazi ljepta, pitam probuđenu leptiricu svjesnosti. Iz dubine tvoga pogleda, odgovaraš mi ljepotom poljupca. Zlatna hostija sveti svitanje otajsvom koje blješti u jantarnom sjaju tvojih očiju.

http://umijece-vremena.blogspot.com