Mi se trudimo biti dobri
Tiho živimo
Pred kraj poneki i glasnije izdahnu
Pored stare loze mlada maslina se propinje
I uzima zemlju i vodu i sunce
Al šuma vreba i čeka da je uguši
Čim ruka ne dotakne se grana i ploda…
I sa nama je isto
Baš isto…..
I ruke koje čekamo,i druge koje ispraćamo
I svijet koji gledamo i promjenu koju osjetimo
Baš isto…
i nije bolje i lakše kada znaš
lakše je slutiti
lakše se je pitati
to je igra
a znati to je kraj
i tada misao postaje njema
kao glas u snu
kao korak u snu
kao ...tko zna..a znati je kraj....
Mi se trudimo biti dobri
Tiho živimo
Pred kraj poneki i glasnije izdahnu
irida
bglavac
