DAN POSLIJE:

 

Ustajem ... i osjećam neku prazninu ...

Osjećam ono ... nedostajanje ...

Prevrčem po mislima svaku minutu provedu s tobom ... i pitam se ... jesam li ti dovoljno ljubavi pružila ...

Jesam li uspjela ugoditi tvojoj duši ... tvome tijelu ... istom onom količinom kako si i ti meni ugodio ...

Pitam se mnogo toga ... jer ... mnogo toga za mene ... uvijek ostaje nedovršeno ... nedodirnuto ...

Možda zato što meni ... tebe je malo ...

Možda zato što bi htjela ,onaj jučerašnji dan preselit u svoju svakodnevnicu ...

Možda zato što mi tvoja blizina treba  i danas ... i sutra ... i ... u svim ovim nadolazećim danima ...

Možda ...

           

            

 

I sad ... evo ovako okupana tvojim mirisima ... što ih još uvijek ima posvuda po meni ...

I s ovim okusom tebe ... što sam ga ponijela sa sobom ... i smjestila negdje duboko ...gdje ću ga sačuvati do ... nekog ponovnog susreta ...

Sad ... ovako daleko od tebe ... s onim ... riječima neopisivim osjećajem ... s osjećajem u kojem su pomiješana i sreća i tuga ... ponovo se vraćam onim svojim nadolazećim noćima bez ... sna ...

Noćima u kojima nema tebe ... u kojima ću čekati onaj lagani povjetarac ,da mi opet pomiluje lice ... i šapne ...»Spavaj mirno ,sutra je tvoj dan» ...

 

KRAJ