DAN PRIJE :

Gomila osjećaja struji negdje duboko ... unutar mene ...jer ...srest će mo se ... nakon dugo vremena ... opet ti i ja ...

 I ... nestrpljivo nemirna ... pokušavam usnuti ...da što prije dođe ... sutra ...

Ali ... misli mi lutaju posvuda ... i dodiruju bezbroj točaka ...

Dodiruju ljepotu ... zbog spoznaje da ću sutra biti tvoja ... pa odmah zatim ... odlutaju do onog ... bezobraznog straha ...straha  da će neka prepreka biti nepremostiva i da će moje ruke.,željne tvoga tijela ... opet ostati ... prazne ...

Pokušavam odagnati taj strah ... prekidam misli o tome ... a onda ,osjetim ... kroz svu ovu udaljenost ... osjetim i tvoj nemir ... tvoju čežnju i tvoj ... strah ...

Jer ... dan prije ... ne pričamo mnogo ...

Neka šutnja se uvuće između nas ... i ... kao da oboje ... tišinom želimo umiriti i stvoriti ... savršeni put  do ... nas ...

I ... nekako  ... kad sam već bila spremna , na još jednu u nizu neprospavanu noć ... neki tihi povjetarac ... uvukao se u moju sobu ,kroz širom otvoren prozor ... i kao da mi je  svojom nježnošću ,kad mi je dodirnuo lice ... šapnuo ... «Spavaj mirno,sutra je tvoj dan»

U tom trenu ... nestali su svi oni strahovi i ... u nekoj , neopisivoj tihoj tišini ... utonula sam u san ...