Djeca i kućni ljubimci

Svako dijete barem jednom poželi imati kućnog ljubimca. Najčešći izbor su psi ili mačke, no često se nabavljaju kunići, hrčci, ribice i ptice. Mnogi roditelji se pitaju kada je dijete spremno na brigu o kućnom ljubimcu. Često se brinu da će se dijete zasititi brige o životinji pa će to postati isključivo njihova odgovornost. Pitaju se i kako postupiti nakon smrti voljenog ljubimca. U ovom članku pokušat ćemo odgovoriti na ova pitanja.

Prednosti odrastanja uz kućnog ljubimca

Briga o životinjama kod djeteta razvija osjećaj odgovornosti. Dijete koje odrasta brinući za kućne ljubimce imat će razvijene radne navike. Kada nauči samostalno brinuti o ljubimcu, to će pozitivo utjecati na djetetovo samopouzdanje. Osim toga, briga o drugom živom biću razvija empatiju koja je izuzetno važna komponenta emocionalne inteligencije. Životinje imaju pozitivan učinak na mentalno zdravlje djece, ali i odraslih. Kućni ljubimci često pomažu djeci u prevladavanju neugodnih emocija. Životinje djecu mogu umiriti, utješiti, razveseliti, pružiti osjećaj sigurnosti i topline. Kroz igru ili šetnju s kućnim ljubimcem djeca će biti fizički aktivna što pozitivno djeluje na njihovo fizičko i mentalno zdravlje.

Kada je dijete spremno na kućnog ljubimca?

Svako dijete je drugačije pa ne postoji točno određena dob u kojoj je dijete spremno. Važno je da prije nego što nabavite kućnog ljubimca utvrdite nekoliko stvari.

1. Životinja nije igračka

Djetetu mora biti jasno da su životinje živa bića s kojima ne mogu raditi što god im se prohtije. Objasnite djetetu da sa životinjama mora postupati nježno. Ne smije ih udarati, vući za rep ili inzistirati na maženju ako životinji to ne odgovara. Ovo se možda čini logično, no mala djeca još nemaju razvijenu svijest o tome pa je potrebno s njima razgovarati.

2. Briga o kućnom ljubimcu je obaveza

O životinjama moramo brinuti svakodnevno i ne možemo ih odbaciti kad nam dosade. Dijete bi trebalo biti što više uključeno u brigu o kućnom ljubimcu. Naravno, mala djeca ne mogu samostalno brinuti o životinjama niti bi trebala biti ostavljena sama s njima. Zato roditelji moraju biti spremni prihvatiti odgovornost za ljubimca.

3. Informirajte se

Nije svejedno koju ćete životinju nabaviti. To ovisi o vašim i djetetovim željama, ali i mogućnostima. Raspitajte se koje uvjete zahtijevaju određeni ljubimci i kako brinuti o njima. Dobro je saznati i kako se različite životinje ili pasmine slažu s djecom.

Koliko odgovornosti treba biti na djetetu?

Ovo naravno ovisi o dobi djeteta. Ako je dijete predškolske dobi veći dio brige o ljubimcu bit će na roditeljima, ali dijete također treba biti uključeno. Naučite dijete gdje stoji hrana za kućnog ljubimca i njegove igračke. Neka sudjeluje u hranjenju koliko je to moguće i neka provodi vrijeme u igri s ljubimcem uz nadzor.

Nakon 6. godine potičite dijete da postane samostalnije u brizi za kućnog ljubimca. Ono može uz vašu pomoć hraniti ljubimca, čistiti njegov kavez i posudice, četkati ga i slično. U ovoj dobi dijete se možda neće svakodnevno samo sjetiti nahraniti ljubimca ili počistiti za njim pa ga treba podsjetiti i nadzirati. Ako primijetite da je dijete zaboravilo nešto napraviti možete reći: „Idemo prošetati psa.“, „Jesi li promijenio maci pijesak?“, „Kada ćeš nahraniti ribice?“ i slično.

Ako dijete ima 10 ili više godina, već se može samostalno brinuti o ljubimcu. Naravno, nemojte ga u potpunosti prestati nadzirati jer ćete ga vjerojatno ponekad morati podsjetiti što je sve potrebno učiniti.

Što kada kućni ljubimac ugine?

Ovo pitanje muči mnoge roditelje, a za neke je to razlog da djetetu ne nabave životinju. Međutim, dijete prije ili kasnije mora naučiti da je smrt sastavni dio života, a ako mu se objasni na pravi način, smrt voljenog ljubimca neće mu ostaviti traume. Kako ćete djetetu objasniti smrt ovisi o njegovoj dobi, no nikada nemojte lagati. Objasnite djetetu da je životinja bila stara i bolesna te da sada više ne može jesti, disati, kretati se i da to znači da je umrla. Važno je da djeci objasnite da je smrt trajna. Nemojte govoriti djetetu da životinja spava ili da je nekamo otišla jer će dijete stalno očekivati da se ona probudi ili da se vrati. Dopustite djetetu da preboli gubitak, a za to će biti potrebno određeno vrijeme. U redu je biti tužan i plakati, a ni ljutnja nije neuobičajena u ovakvoj situaciji. Kako biste djetetu pomogli da se nosi s gubitkom omogućite mu da se oprosti od kućnog ljubimca. Možete ga zajedno pokopati, napraviti mali obred, a dijete može nešto nacrtati ili napisati u uspomenu na voljenog ljubimca. Nemojte odmah požuriti nabaviti novog ljubimca kako bi dijete imalo dovoljno vremena da se oporavi od gubitka starog.

Piše: Iva Murat, prvostupnica pedagogije

Više tekstova na našoj web stranici: https://super5q.com/