Disanje je pokret, vječan, nezaustavljiv, automatski, nesvjestan, ali sa malo samokontrole može postati i svijesno izvođen, određen osobnim ritmom i dinamikom, prilagođen situaciji i stanju, može biti korigiran, oblikovan, ubrzan, usporen, ali i zaustavljen, da bi postao čišći i osvješćeniji.

U istočnjačkoj filozofiji, iz koje su proizašle brojne metode meditacija, disanje i kontrola nad njim, je osnova mnogih vježbi.

Na zapadu su škole disanja odvojene od svakodnevnih aktivnosti. Koriste se samo u slučaju oboljenja sustava za disanje ili pri učenju tehnika govora, pjevanja ili sviranja.

O disanju svjesno razmišljamo tek kada obolimo, kada se nos začepi pa počnemo disati na usta ili kada penjući se uz stepenice dah postaje sve kraći, a mi sve umorniji. Da bi to spriječili potrebno je spoznati važnost procesa disanja, naučiti ga kontrolirati, usmjeravati i održavati njegov prirodni ritam.

Naš prvi udisaj znači život, a zadnji izdisaj smrt. U rasponu između ta dva nesvjesna čina, smo, čitav naš život, procesom disanja neposredno povezani sa univerzumom. Udisajem uzimamo, a izdisajem mu vraćamo energiju i tako svojim postojanjem sudjelujemo neprekidnom procesu njegovog održavanja.

Disanje je obnavljanje, hranjenje i čišćenje organizma, a pravilno disanje odmor i uspostavljanje dinamičke ravnoteže među ustrojstvima tijela na javi i u snu.

U našem mozgu se nalazi središte za regulaciju makinalnog disanja. Ono održava pravilnu izmjenu čistog i potrošenog zraka, ne dozvoljava nagomilavanje, za organizam štetnih tvari.  To središte u isto vrijeme spriječava i nagomilavanje kisika u plućima. Tu obrambenu akciju medicinskim jezikom nazivamo hiperventilacija. Do nje obično dolazi u stresnim situacijama, kod velikih emocionalnih opterećenja ili kod šoku kada počnimo ubrzano udisati.  Ako u tom trenutku ne uspijemo svjesno izdahnuti često dolazi do gubljenja svijesti..

Svakodnevica je najdohvatnija vježbaona za usavršavanje disanja. Da bi svjesno sudjelovali u tom po život neophodnom procesu trebali bi se pozabaviti mehanikom njegovog nastajanja. Misaona slika prsnog koša koju smo pohranili u sjećanju će nam pri tome pomoći. Zamišljajući ga kao ovalnu loptu koja se udisajem širi, a izdisajem smanjuje osjetit ćemo i pokrete u zglobovima koji nam disanje omogućuju.

Disanje je najvažniji pokret svakodnevice. Naša životna energija proizlazi iz njega i širi cijelim tijelom. Ta pokretačka energija potiče sve procese u svim ćelijama našeg organizma.

Zatočeni, okovima društvenih normi, oduzeli smo tijelu slobodu, sputali tjelesnu mudrost i obuzdali nagone.Više neznamo zijevati, kašljati niti kihati. To neznači da se smijemo ponašati kao zvijeri u zoološkom vrtu, nego da opuštenom tijelu, stvorimo okvire u kojima će svojom mudrosti, pronaći pravi put ka konačnom cilju, pravilnom korištenju svojih mogućnosti.

Ritam koraka, u pravilu određuje i ritam disanja. U vječnom dijalogu sa univerzumom vašega uma probajte, pri šetnji, emocionalnim "Ja" osjetiti tu sinhronost, a onda misaonim "Ja" svijesno uskladiti korake sa udisanjem i izdisanjem.

Vaše mudro "Ja" će vas uvesti u dubinu prsnog koša, gdje možete vidjeti jedan od izvora vaše životne energije. Tu na izvoru se vaš utjelovljeni um kupa u zdencu života i sabire snagu kojom oživljava sve druge izvore u vašem tijelu. Kada vam to uspije, možete se početi igrati s vašim ritmom. Počnite udisati, brojite do pet i praveći pet koraka, udišite, nakon toga koračajući i brojeći do pet izdišite. Ili koračajući udišite polako i duboko brojeći do pet, zadržite dah pet koraka, pa tek onda izdahnite. Tako hodajući možete kombinirati ritmove i sami usklađivati pokrete tijela s ritmom disanja.

Običan razgovor može postati vježbaona za disanje. Da bi stekli rutinu, pri tome, možete probati, kod kuće, dok obavljate neki od kućnih poslova, izgovarati neku, iz djetinstva zapamćenu, pjesmicu. Prvo cijelu, odjednom u svom ritmu, dišući "normalno", a onda udahnite, probajte izgovoriti jedan stih ne izdišući, izdisaj tada postaje dulji, a novi udisaj dublji. Isprobajte koliko stihova možete izgovoriti bez da izdahnete i onda ćete osjetiti koliko je lakše poslije toga udahnuti, tada ćete i svijesno spoznati sve one male pokrete rebara i kralježaka, podizanje i spuštanja prsnog koša, rad trbušnih mišića, ošita i zdjelice. Tako stvarate svoju tehniku disanja, koja vam može pomoći pri razgovorima na poslu. Govorit ćete sigurnije i tečnije ne gubeći dah ni kad ste uzbuđeni. Kada stvorite svoju tehniku možete je primjenjivati kod jela, pijenja vode, pranja zubi, ispiranja grla i usta,  telefoniranja.

Disanje i govor, disanje i koračanje su nedjeljivi dio dnevnih aktivnosti.

Zamislite ugođaj zimskog, sivog, vlažnog dana kada se hladnoća uvlači u kosti, a vi pri tome skraćujte vrat, uvlačite glavu, skupljate ramena i prsni koš. Tijelo vam se koči, dah postaje sve kraći, zimica vas trese. U takvoj situaciji probajte prvo izdahnuti koliko možete, da bi poslije toga, lagano, duboko udahnuli. Ponavljajte izbacivanje i uvlačenje zraka kroz nos dok vam se ne vrati ritam disanja. Više vam neće biti hladno. Mišići nahranjeni novim kisikom postaju gipki, a vi pokretljiviji. Dobra cirkulacija krvi je najbolja obrana protiv hladnoće.

Doživljavajući disanje kao ugodu i potporu u onome što radite vaši pokreti će postati svrsishodniji i postat će te svjesni izvora vaše životne energije.