Dies irae

 

posvećeno dr. Vlatku Dvojkoviću

 

Eli! Eli! lama azavtani?

(Silvije Strahimir Kranjčević)

 

Dani srdžbe, dani gnjeva, izvješća o Danu sudnjem,

Na sve strane strah u očima,

Bez nade i olakšanja, atmosfera mržnje i lakomosti,

Lagodnost bez napora počima.

 

Adamova družina na rubu provalije

Tek zadnjom  snagom drži ostatke kreacije,

Jer slijepac vodi slijepca u slijepu ulicu neke čudne civilizacije ….

 

- Bože, zavapi Adam, zašto si me ostavio?

 

Sine izgubljeni, počuj Oca što se ne prijeti, koji se ne sveti…

 

Ja pružio sam Tebi i družini Tvojoj raj na Zemlji, izobilje svega.

Dao sam Ti nešto lijepo, Ti odabrao si sjajno ali slijepo.

Ti tražio si od dobroga bolje, prihvatio zublju Lucifera,

Plamen  što noć pretvara  dan,

Ubija nevina živa bića, a tebi uzima san…

 

- Nisam znao, nisam mog'o, nisam htio…

 

Bila ti je dana SLOBODA IZBORA, um i razum.

Dovoljno si znao – nisi smio.

Uz vatru ti si prigrabio čudesnu moć,

Ne sluteć' da nisi postao njen gospodar nego sluga.

Ja vidjeh, u plamenu sam se Sotona tebi tajno ruga.

 

Svoje si bližnje porobio, a neke i pojeo u slasti mirisa

S ražnja što nudilo je pečene duše…

Zar nisi znao da sve što živi zazire od vrućine,

Plamena paklenog i opake suše?

 

Uz vatru naslutio si alkemije čar:

To čudo prirode, kamen mudraca, sjaj zlata,

Dijamante i kovine, pakleni dar.

Otvorio si samog pakla vrata.

 

Dalje je išlo lako, kad jednom posrneš,

Nije lako: boli,

Drugi puta već ti bolje ta podlost stoji,

Jedva da se i osvrneš.

 

 

Malo pomalo od prirodna bića ti postade biće društva,

Bez ponosa i dostojanstva, prepun osjećaja lažne moći.

Ti stvorio si hijerarhiju, videć' sebe kao Boga,

Pun zavisti i mržnje, grijehovima vođen,

Zaboravio si – od majke ti si rođen

U svakom bližnjem trebaš vidjet brata svoga.

 

Općinio te novac, taj novi alkemijski halucinogeni element,

Ti pri tome svoju dušu ispuštaš.

Započeo si put bez povrataka gomilajući oko sebe stvari,

Ti ne odlaziš u raj već ga upravo napuštaš.

Tvoj put prema nigdje, ustvari bijeg je od odgovornosti

Prema Tvojim bližnjim,  koji su bili nemoćni i slabi,

A poput Tebe građeni od iste tvari.

 

No, za neke će osvanut' novi dan.

Za one koji znaju jer vjeruju

I vjeruju jer znaju.

 

Njima je mjesto u mojem raju.