Zašto sam u svom dosadašnjem životu porekla vjeru u religiju? Pokušat ću uistinu snagom razuma i intelektualne logike odgovoriti na ovo pitanje. Zašto me ovi religijski zakoni ne privlače? Da se razumijemo, nisu mi odbojni.

Deset Božjih zapovijedi:

1.    Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova umjesto mene.

Kako da shvatim ovu zapovijed? Moj Gospod je život kroz udah i izdah. Ne mogu ni imati ništa drugo. Sve drugo je nadoknadivo, osim disanja. Udah kroz vibraciju podržava sav život. Ne mogu dokučiti: tko je ovdje Bog u ovoj zapovijedi? Ova zapovijed kod moje intelektualne  svijesti ne prolazi.

2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti.

Ali svi ljudi iz moje životne okolice koji su stariji od mene moji su idoli ili barem pretendiraju to biti. Majka, otac, brat, sestra, učitelj, svećenik, muž, šef. Svima njima se moram „klanjati“ i besprijekorno im „služiti“. Nema mi druge ako hoću preživjeti i imati imalo mira.

3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega.

Slažem se. Ustanovila sam da se Božanska suština  očituje kroz sva imena i riječi o njima. Ako ne mogu reći nešto pozitivno o ljudima i drugim oblicima postojanja, nešto što podržava njihov život, bolje je da šutim.

4. Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i svrši sve svoje poslove, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvojemu.

Ni ova zapovijed „ne drži vodu“. U životu, udahu i izdahu, nema odmora. Dok  priroda  vibrira, čovjek diše, a život se kreće u svakom trenutku. Svi dani igraju ulogu svakodnevnog posvećenja, a ne samo jedan dan. Ovdje je netko „navodio vodu na svoju vodenicu“.

5. Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji.

Uvažavati ih je u redu. Nemam ništa protiv da mi bude dobro. Roditelji uistinu odlučuju o tom dobru, jer o njima ovisim kao dijete. Hoću li dugo živjeti na zemlji, oni ne određuju.

6. Ne ubij.

Ni ova zapovijed ne može pozitivno djelovati, zato što je više slova u ubij nego u ne. Da formulacija glasi: Poštuj život, onda bi se ova zapovijed sasvim drugačije shvatila. Osim toga, u cijeloj prirodi vlada zakon preživljavanja jačeg nad slabijim.

7.  Ne čini preljube.

Opet ništa. Um čuje samo čini preljube. „Ne“ nigdje ne dolazi do izražaja. Preljub je ukorijenjen u samu strukturu bića kao nagon za užitkom i reprodukcijom. Formulacije o vjernosti ili odanosti bračnom partneru drugačije bi se shvatile.

8. Ne kradi.

Moje, tvoje, naše. Kako da ovo shvatim, kad je sve razmjena? Kada bi formulacija bila: „Budi pošten“, mnogo pozitivnije bi djelovala. Kradi je pet slova, a ne dva. Svekolika svijest prepoznaje ono čega ima više i prema tome se pokreće.

9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega.

Na daljnjega, znači, mogu lažno svjedočiti? Tko zna tko je kome bližnji? A tko zna i što je istina?

1o. Ne poželi ništa što je tuđe.

Što je moje, a što tuđe, kad je sve tvoje, Bože?

Bože, oprosti mi, ali ove zapovijedi su uglavnom „kratkih rukava“. Zar mi smrtnici imamo išta? Bit će ipak da ih je pisao čovjek koji baš i nije poznavao logiku, a ne Ti. Nije nikakvo čudo što smo zaslijepljeni duhovnim neznanjem. Ove zapovijedi o ljudskom ponašanju u duhovnom znanju nemaju ni „z“ od istinskog znanja. Sa žalošću moram priznati razočarenje u njih i konstatirati kako baš i nisu nekakav izbor. No jedna je ipak pozitivna. Broj tri i djelimično broj pet. Živjet ću po njima. Tko može doista shvatiti Bibliju kad ona ima skriveno značenje? Isusa i tako doživljavam kao najnapredniju duhovnu Dušu na zemlji u vrijeme njegovog života. Svijest se od tada razvijala 2000 godina. Dvije tisuće godina djelovale su i ove riječi. One uistinu u Zraku imaju golemu snagu, kao i sva znanja izgovorena mišlju ili riječima. Ove svete zapovijedi jesu od Boga. Nemojte sumnjati u njih! Samo nisu od strane čovjeka ispravno formulirane.

http://angelija.blog.hr/