Život je opet zatvorio krug. Ponavlja se igra, svakodnevica, ples planete oko njene srži i oko sunca. Je li to smisao postojanja? Promatram zvjezdano nebo, divim se tom predivnom tkanju na baršunu noći i znam da je svjetlost koju vidim prošlost univerzuma. Ti sjediš pored mene, iz daljine do nas dopire zvon večernjice, prošlost udaraca klatna o bronzu crkvenog zvona. Smiješiš se i ispijaš gutljaj kraljevskog pića i pričaš mi priču o pokrajini Charente na čijim obroncima raste loza koja se prolazeći kroz hrastove bačve i vrijeme mirovanja pretače u cognac. Miris daleke zemlje se širi iz kristalne čaše, sveti ovaj treptaj oka i postaje okus ovog sutona, smisao ovog trena spoznaje prolaznosti vremena. Tišina tankoćutno sklada baladu i pokreće vihore koji nas odnose u sjećanja. U zrcalu svijesti  se ogledaju trenuci prvih zagrljaja utkani u poeziju suza i tvoje ime koje nosi znakovlje vrela vječnosti. Predivno je utonuti u svijet obsjena, vratiti se sjećanjima, odživjeti još jednom djetinjstvo i mladost, trenutke bez obmana, predrasuda, laži i nepovjerenja. Čaša u tvojoj ruci blješti zlaćanom bojom u koju se slijeva zvjezdani prah i srebro mjeseca, prošlost univerzuma se pretače u ovaj gutljaj ljepote i krijepi budnost ljepotom privida. U deliriju blaženstva spoznajemo istnu. Slobodni smo, imamo pravo odabira, uživamo u blizini koja nije opterečena sumnjama i strahovima. Život je opet zatvorio krug oko nas, krug u kojem se grle nebo i more, sunce i mjesec, san i java. Iznad nas lebde dlanovi neba i prosipaju spokoj u naše duše. Na tvojim usnama blješte zadnje kapljice nektara, u njima se zrcali sreća ove noći pune ljubavi. Budim se, izranjam iz zagrljaja pjeska i pjene. Na tvojim dlanovima blješte biseri kojima postelju pretvaraš u dragocjenost ljubavi življene iz srca.

http://umijece-vremena.blogspot.com