Davor Kacar!

On opet bijase takoder urednikom Oka ali kao I ostali oni nisu nasli nikakva mjesta u mojim novinama niti u casopisu I ja sam se jako bojao da im bilo sto objavim tako da oni nisu bili nikakvi moji suradnici. I oni su to znali I zbog toga su me mrzili a I ja njih mada bijasmo unekoliko kolege. Jer ja sam smatrao da bi drugi vrijedniji trebali naci mjesta u nasim glasilima a njih je bilo poprilicno jer citava klima na Zagrebackom Sveucilistu tada bijase prilicno dobra I ja svo teziste stavim na Vjeka Santrica I Vlaha Bogisica, a onda posredno I na Ivana Lovrinovica koji doista bijahu divni Hrvati kojima bi se najmanje mogao prigovoriti fasizam, nacionalizam, ustastvo ili nesto tome slicno a za uzvrat ja trpih konzekvencije i danas mi nije zao zbog toga. A Davor bijase ruskim dakom ali bijase mladom generacijom pa I to bijase drugacije tako da njegov sovjetizam bijase podnosljiv. Bijase blizak Sutlicu ali kao partijski covjek I znao je reci da je Vanja njihov Spiritus rektor I pijase puno a pokatkada bi pijan dolazio sa pistoljem u redakciju Oka I bijase nasilan I unekoliko uobrazen. Zajedno sa Borisom Jurinicem on je napisao nekoliko knjiga iz povijesti marksizma, ilustriranu knjigu o Marxu, pa onda takoder ilustriranu knjigu o Lenjinu I one doista bijahu velike vrijednosti. Na njegovu knjigu o Lenjinu Vanja Sutlic je stavio jednu posvetu slijedeceg sadrzaja: " A sada sa rijeci na djela." Jer doista Davor je vise lamentirao u prazno nego sto je bio zao covjek. Njegova majka bijase involvirana u operaciji Guardian I bijase obavjestajac I znala bi reci: "A sine moj tko ce ovo sve pobit?!" I ja se pokatkada nisam slagao sa njom. Za vrijeme rata Davor je vjerojatno otselio u Beograd mada je njegova majka znala reci da je on sada u Francuskoj. Inace je Davor bio takoder I involviran u moje razgovore sa Ivanom Fjodorevicem Anoskinom iz Sovjetske akademije nauka. Naime ja sam otpoceo taj razgovor sa nasim prevodiocem, a onda kako je nas razgovor kretao u drugacijem pravcu obostranog razumijevanja to moj prevodioc ustane naglo I ode od nas na moje totalno zaprepastenje ali Davor zauzme njegovo mjesto te ja ipak dovrsim taj posao. Kasnije je Anoskin stiskao pest I bio jako ljubazan prema meni kao da je htio reci: "Druze, neka zivi proleterski internacionalizam. Svi u borbu za socijalizam." A I taj prevodioc kasnije bi poskrivecki znao dobaciti: "Bravo, Studentski list, odlicno kolege." Jer ja unekoliko imam velike simpatije prema bratskom Sovjetskom Savezu I modernoj Rusiji mada se ja znacajno razlikujem od tog svijeta. A znacaj tog razgovora bio je I u tome da novina Zagrebackog Sveucilista I hrvatskih studenata pokazuje interes prema ruskoj teoretskoj misli, a zasto ne konacno.