Dani pored nas prolaze prebrzo…

Ne uspijevam te dodirnuti…ruku ti stisnuti…

Ne uspijevam te, ni poljubiti…

Ove dane …kao da vjetar nosi i zatrpava ih  nekom životnom prašinom,i kao da nas netko tjera da je skupljamo zrno po zrno…

Nemam kad pomilovati tvoju kosu…usne ti okusiti i tvoju toplinu osjetiti…

 

Prebrzo se okreću stranice ovog romana…

 

A ja bi htjela polako…

Ja bi htjela stranicu po stranicu proučavati …dio po dio tebe upijati…

Ja bi htjela slušati tvoj smijeh i sa svakim okretanjem lista čuti tvoj glas…

Htjela bih… bez žurbe uživati u tvojim rukama …

I bez straha prelaziti na nove stranice našeg romana…

 

Možeš li usporiti vrijeme?

Možeš li zagrljajem zaustaviti ove  sate, što izmiču i provlače se između nas?

Možeš li me dotaknuti i dodirom me prisvojiti?

Jer ,trebam te …al ,ne na kratko…

Trebam te na duže vrijeme…

Trebam te …sada…Trebam te i…sutra…