Dani pored nas prolaze prebrzo…
Ne uspijevam te dodirnuti…ruku ti stisnuti…
Ne uspijevam te, ni poljubiti…
Ove dane …kao da vjetar nosi i zatrpava ih nekom životnom prašinom,i kao da nas netko tjera da je skupljamo zrno po zrno…
Nemam kad pomilovati tvoju kosu…usne ti okusiti i tvoju toplinu osjetiti…
Prebrzo se okreću stranice ovog romana…
A ja bi htjela polako…
Ja bi htjela stranicu po stranicu proučavati …dio po dio tebe upijati…
Ja bi htjela slušati tvoj smijeh i sa svakim okretanjem lista čuti tvoj glas…
Htjela bih… bez žurbe uživati u tvojim rukama …
I bez straha prelaziti na nove stranice našeg romana…
Možeš li usporiti vrijeme?
Možeš li zagrljajem zaustaviti ove sate, što izmiču i provlače se između nas?
Možeš li me dotaknuti i dodirom me prisvojiti?
Jer ,trebam te …al ,ne na kratko…
Trebam te na duže vrijeme…
Trebam te …sada…Trebam te i…sutra…
irida
bglavac
