Promatram nebeskog orla nacrtanog kistom velikog umjetnika i pričinja mi se da čujem glas istine koji mi šapuće da se u toj nebeskoj ptici kriju sve ptice svijeta. Treba gledati, razumjeti i osjetiti njegovo djelo, naučiti oćutiti njegovo viđenje Danteove "Božanske komedije", znati krenuti njegovom rukom nacrtanim Jakovljevim ljestvama, odlutati stazama koje se isprepleću sa krugovima u kojima se zrcali harmonija istinskog postojanja. Dalijeva duša je iz raspona stilova, od onog bliskog impresionizmu, nadrealizmu, psihoanalizi, znanstveno metafizičkoj i organskoj spoznaji, sve do duboko religioznog simbolizma, stvarala snažan doživljaj trenutka u kojem je stvarao. Iz njegovih djela izranja iracionalna poetika koja nas poziva u na putovanje putevima Anime candide u nama samima.
Zamišljam da stojim pod krošnjom drveta spoznaje i osjećam da je ono podsvjesno u meni često snažnije od svjesnog, čisto razumskog, da se u meni budi snaga Magicusa trenutka i da me odnosi u imaginaciju svevremena. Dali svoje vizije nikad nije stvarao po obrascu. Njegove su slike iznenađenja. Umjetnik je priznao da su one bile iznenađenje i za njega samog. Salvatore Dali je naglašavao da se čovjek dok promatra neku sliku uvijek morao zapitati:
"Što ovo djelo predstavlja?"
Bez tog pitanja, golo estetsko divljenje djelu ne predstavlja baš ništa. Nutarnjom sljepoćom gušimo spoznaju, gluhoćom svijesti zaglušujemo svjetlosnu muziku trenutka spoznaje. Lutala sam njegovim muzejom, osjećala snagu njegove, u zagrljaj znanosti i umjetnost, utkane treperave duše, a onda sam dugo promatrala njegove slike, zaustavila se na leptirastoj i cvjetnoj galiji izrasloj iz osjećaja njegovog sljedbenika Vladimira Kusha i osjetila sjedinjenje prošlosti i budućnosti u jednom jedinom treptaju oka. Osjećala sam snagu umijeća umijetnika i prisjećala se svih mojih duševnih lutanja, treperavih leptirića u srcu i cvjetanja mirisnih pupljaka u univerzumu uma.
Tada šapnuh:" Na horizontu snova, tamo gdje želje razbijaju tišinu nepostojanja u svjetlosnom zagrljaju znanja i mistike, tamo je neka zalutala barka spustila jedra na pješčanom žalu mojih vjerovanja. Ruke mjesečine raspliću zlaćanu kosu anđeoskog sjaja. Križ na kojem je izdahnula istina Božjeg postojanja u čovjeku blješti snagom čarobnjakova uma, a nebesko glazbalo dotaknuto rukom ove spoznaje treperi simfonijom svitanja i pretvara drevna uvjerenja u zlaćanu spiralu nebeskog vretana čija vrtnja u meni budi Magicusa svjesno spoznatog sretnog trenutka življenja."