Da li sam bolji od Gandija?!
Postovano citateljstvo magicusa info trebalo bi upozoriti da ja osobno nemam nista protiv indijske filozofije. To je bio jedan predmet na studijskoj grupi filozofije na FF u Zagrebu iz kojega sam ja dobio dobar (3) i kojega se danas sjecam po predavacu Radi Ivekovic sa kojom sam vodio diskusije u studenstkoj stampi. Pa onda ovaj je predmet imao neke veze sa Cedomirom Veljacicem koji je bio jedan od rijetkih nasih predavaca indijske filozofije koji je zivio u skladu sa svojom filozofijom zbog cega je najveci dio svoga zivota proveo kao svecenik na Cejlonu. Isto tako ovaj je predmet imao veze sa izuzetnim antropoloskim dokumentom koji nam je ostavio nedavno preminuli Zeljko Malnar i nema nikakove sumnje da je on dao Hrvatskoj jedan veliki doprinos u istrazivanju i nasem razumijevanju Istoka. I konacno nas pogled na Istok u dobroj je mjeri oblikovala poznata hrvatska spisateljica Vesna Krmpotic koja je bas nedavno objavila svoju 108 knjigu posvecenoj Indiji u kojoj tumaci i razlaze svoj odnos prema ovoj nama jako prijateljskoj zemlji i svoju ljubav prema njoj. Za mene medutim i dalje je ostalo vrijediti Hegelovo misljenje da je indijska filozofija filozofija jednoga naroda koji je nesposoban za povijest. I Hegel govori da niti jedan narod koji je obrazovan u matematici i astronomiji nije tako nesposoban za povijest kao sto su to Indijci. Kod njih u povijesti nema nikakove postojanosti , nikakove povezanosti . Ovdje je filozofija identicna sa religijom tako da su interesi religije oni isti koje nalazimo i u filozofiji. I Hegel je u svoj Povijesti filozofije dao jednu kratku skicu te filozofije koja je ostala nesavrsena jer ovdje ideja nije postala predmetna, otuda ono sto je izvanjsko , predmetno nije shvaceno prema ideji. Odatle Hegel smatra da Indijska filozofija nema ideju o stvarnoj slobodi subjekta i da je ukopana u prirodni svijet koji je jako daleko, jako daleko od nasega razumijevanja supstancijalnosti i subjektivnosti. Pa sada , mi se mozemo sloziti ili nesloziti sa Hegelom – ali je tako!
Moji drugi korak u poznavanju indijske filozofije zahvaljuje Mahatma Gandiju koji je isto bio urednikom nekoliko novina , koji je bio poznati indijski politicki aktivist i konacno pisac kojem su objavljeni 1960 cjelokupni radovi u jednom nekritickom izdanju od preko 100 volumena . Ne treba zaboraviti da su kasnije to izdanje izdavaci prilagodili realnom stanju stvari. Jer , znate, u Indiji se pocesto jako pretjeruje pa stvari ispadnu nebulozama.
I konacno treci moj stvarni susret sa indijskom filozofijom dogodio se ovdje u Adelaideu jer sam od britanskih vlasti i bosnjacke migracije bio lazno optuzen za ratne zlocine mada nisam ni luk jeo ni luk mirisao pa je iz toga razloga trebalo jedno strucno misljenje o mojoj psihickoj konstituciji koju su najbolje poznavali toboznji indijski strucnjaci za meduetnicke sukobe. Jer u Indiji nema medunacionalnih sukoba kao kod nas, ima meduetnickih sukoba na nacin da je etnicka grupacija definirana kulturom, jezikom, tradicijom, obicajima , religijom dok je nacija europski fenomen od 1789 godine kada ja namjesto kralja narod aktom revolucije postao suverenom i kada je narod konstituiran kao nacija . U tom smislu razlika je od medunacionalnih sukoba kakvi su oni postojali kod nas i meduetnickih sukoba kakvi oni postoje u indiji i pakistanu na primjer. Dakle ti su strucnjaci trebali dati sud o mojoj psihickoj konstituciji na temelju opcega izgleda i opcih dojmova koje sam ostavljao na ulicama adelaidea pa su oni bili u silnim dilemama. Zasto? mogli bi se mnogi zapitati. Pa jednostavno zato jer sam BOLJI OD GANDIJA!!! I ja mislim da bi Hrvatski narod trebao biti ponosan sto u Adelaideu ima jednoga takvoga sina i jednoga takvoga muza koji je opusom i djelom kao i svojim cjelokupnim zivotom bolji od najboljih svjetskim lidera.
Zlatan gavrilovic kovac