dragi zlatane...pročitala sam nekoliko puta ovo vaše pismo...u meni se vrtlože čudesna osjećanja...ćutim nemoć...ne znam kako bih vam mogla pomoći osim ovog puta kojim smo krenuli...vlaho je očito pod sedativima...predpostavljam da je hospitaliziran u maničnoj fazi...i to je jedini način da preživi tu fazu...kada nastupi depresivna faza onda vim možete pokušati razgovorm s njim prodrijeti u dubinu njegove svijesti...zapisuj te si njegove misli...da bi kod sljedećg razgovora osjetili razliku ili ponavljanje paradigme... da li je netko u vašoj obitelji ili obitelji Vlahove majke imao psihičkih problema...genetska nasljeđenost...nekada preskaće generacije i pojavi se iznenada u nedužnima...pojavi se u nekoj stresnoj situaciji i uhvati maha u njihovoj psihi...a vlaho je imao stresne situacije...nažalost genetika se još uvijek nije toliko razvila da bi se te devijacije psihe mogle otkriti na vrijeme...dijagnoza o kojoj ste mi pisali u prošlim pismoma me navodi na ovakvo razmišljanje... manično- depresivni sindromi su česti, ali oni su benigni dio psihičkih oboljenja...mogu se liječiti...samo treba vremena i strpljenja...nemoj te odustati, budite uz njega, naročito u depresivnoj fazi...prisiljavajte ga na razgovore...o znanosti koju voli i koja je njegov život...prisilite ga da se vrati kozmologiji svoga uma...tamo je sigurno doma... srdačan pozdrav Dijana draga dijana, jako sam vam zahvalan na savjetima u pogledu stanja moga djeteta i mogao bih reci da vi iz svicarske bolje vidite stanje stvari nego oni koji su toboze najodaniji vlahi ezri u adelaideu, tako je prema njegovoj mami alici vlaho imao sasvim normalno djetinjstvo u kojem je majka pokazala najvecu brigu za dijete i da ja bulaznim jer djetettu punim glavu o nekakvom ratu u hrvatskoj, rata u hrvatskoj dakle uopce nije niti bilo i zagrebacka su djeca zivjela najljepsim zivotom od 1990 do 1995 godine, da je njegovoj mami stosta izlapilo iz glave mozda su najzasluzniji britanci koji su je u adelaideu okruzili komforom i socijalnom promocijom dok je njen bivsi muz 18 godina bio u njihovom zatvoru prema logici da bi u slucaju nase porodice bilo najbolje da se njemu oduzme zena i dijete a da se njega stavi u zatvor, tako je kalvarija vlahe ezre i mene nastavljena jos daleko kasnije u adelaideu dok njegova mama misli da nikada nije zivjela harmonicnijim i stabilnijom zivotom koji ezri vlahi osigurava svaki napredak i bericet, suprotno tome "ja dijetetu punim glavu" o nekakovim ratnim nedacama i ratnim bedastocama, eto vidite draga dijana dokle ide taj bezobrazluk koji je vlaha ezru kostao jako puno, postojale su i ideje u njenoj porodici da vlaho ezra zapravo nema sto da radi na biotehnologiji nego da bi bilo najbolje da ode u army reserve pa da dode do nekih para pa da onda kupi neki stan, jel vi vidite koliki je to bezobrazluk adelaidea i ljudi u njemu koji su kadri posto poto slomiti svaku novu ideju koja dolazi sa strane, najzalosnije je u tome sto takve stvari dobijaju podrsku od nasih najblizih u porodici, zalosno draga dijana, vise nego zalosno, srdacno iz adelaidea zlatan draga dijana,ako biste me pitali na koji se nacin ogledao najbolje rat u hrvatskoj u nasoj porodici onda bih vam ja svakako naveo primjer nizozemskoga crvenoga kriza i jednog njihovog djelatnika imenom Hirlof koji je vrlo vjerojatno iz avanture i probitka dosao na balkan dijeliti lekcije nama hrvatima i ostalima jer toboze nismo sposobni za deduktivno misljenje kako je u Brilovoj antropologiji opisan domorodacki zivalj koji se po mnogo cemu razlikovao od francuza ili britanaca. tako se taj covjek jedared upoznao sa alicom pa je na koncu odlucio da se nastani kod nje smetnuvsi sa uma da je rijec o nasem zatvoru u kojem smo proveli najtuznije trenutke nase obiteljske povijesti, to je bio sasvim mali stan od svega 23 kvadratna metra u ostrovickoj ulici u kojem smo zivjeli nas troje, alica , vlaho ezra i ja a onda su dosle ratne prilike, kaos, osjecaj beznada, pucnjevi, tuce i masakri i konacno taj Hirlof pa je sada majka razvlacila krevet strancu a ne vise vlahinom ocu, i da stvar bude "na nivou" nakon jedne prepirke sa alicom Hirlof je nju stao tuci pred djetetom dok je dijete plakalo od nemoci i zalosti prema svojoj majci, to vlaho ezra nikada nije zaboravio i danas kada se toga sjeti onda bi najradije to tesko naplatio, ja sam mu obecao da ce i za to doci sveti dan, prema tome ne moze se reci da u hrvatskoj nije bilo rata, bilo je i te kako rata samo sto su ga ljudi dozivljavali i prolazili na razlicite nacine, svakako je istina da je slavonija rat u hrvatskoj drugacije dozivjela od hrvatskoga prigorja ili dalmacije ali je rat obuhvatio cijelu drzavu do svakog njenog najmanjeg dijelica sto je sasvim suprotno britanskim projekcijama da rata u hrvatskoj takoreci nije niti bilo, sramotno draga moja dijana, eto toliko za sada srdacno iz adelaidea zlatan